Sveti Nikola
6. Prosinac
»Eto, djevica će začeti i roditi sina, i dat će mu se ime Emanuel«, što znači »Bog s nama«.
Matej 1:23
Matej 1:23
Živjeti u krošnji
Pročitajte: Poslanica Efežanima 4:14-24
14 Ne budimo više mala djeca koju ljulja i zanosi svaki vjetar nauka po zloći ljudi, po lukavstvu koje vodi u zabludu. 15 Držimo se istine u ljubavi i u svemu rastimo u onome koji je glava, Krist. 16 Od njega kao glave sve je tijelo sastavljeno i povezano svakom opskrbnom vezom, prema djelotvornosti odmjerenoj svakom pojedinom udu, te čini da tijelo raste i izgrađuje se u ljubavi.
17 Ovo dakle govorim i zaklinjem vas u Gospodinu: ne živite više kao što žive pogani koje njihova pamet vodi u propast. 18 Oni imaju razum pokriven tamom i otuđeni su od Božjega života zbog neznanja što je u njima, zbog tvrdoće svoga srca. 19 Oglušivši se o ćudoredni osjećaj, predadoše se razuzdanosti, da čine svaku nečistoću u lakomosti. 20 Ali vi tako ne upoznaste Krista, 21 ako ste o njemu doista čuli te o njemu bili poučeni, kao što je istina u Isusu. 22 S obzirom na prijašnji način života, odložite staroga čovjeka koji se raspada u prevarljivim požudama 23 i obnovite se duhom svojega uma. 24 Obucite novoga čovjeka koji je stvoren po Bogu, u pravdi i svetosti istine.
17 Ovo dakle govorim i zaklinjem vas u Gospodinu: ne živite više kao što žive pogani koje njihova pamet vodi u propast. 18 Oni imaju razum pokriven tamom i otuđeni su od Božjega života zbog neznanja što je u njima, zbog tvrdoće svoga srca. 19 Oglušivši se o ćudoredni osjećaj, predadoše se razuzdanosti, da čine svaku nečistoću u lakomosti. 20 Ali vi tako ne upoznaste Krista, 21 ako ste o njemu doista čuli te o njemu bili poučeni, kao što je istina u Isusu. 22 S obzirom na prijašnji način života, odložite staroga čovjeka koji se raspada u prevarljivim požudama 23 i obnovite se duhom svojega uma. 24 Obucite novoga čovjeka koji je stvoren po Bogu, u pravdi i svetosti istine.
Neka Krist po vjeri prebiva u vašim srcima da budete u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni.
Efežanima 3:17
DOK sam prijateljici pričala o naglim promjenama svoga raspoloženja nakon stresnog tjedna, zamišljeno je slušala. Zatim mi je rekla da pogledam kroz prozor prema drveću. Prošarane narančastim i zlatnim bojama jeseni, grane su se savijale pod udarima vjetra. Tada me je upozorila na to da se debla uopće ne miču, i objasnila: »I mi smo takvi. Kad život zapuše iz svih smjerova, naravno da će naši osjećaji ići gore-dolje i ukrug. To je zato što često živimo kao da imamo samo grane. Moramo shvatiti da imamo i deblo, Isusa. Tako, kad te život udari sa svih strana, nećeš živjeti u krošnji. I dalje ćeš biti sigurna i postojana.«
Ta mi se slika urezala u pamćenje; nalik je onome što je Pavao napisao novoobraćenim vjernicima u Efezu. Podsjetio ih je na Božji nevjerojatni dar – novi dragocjen i svrhovit život (2:6-10), želi da budu »u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni« (3:17), i da ih ne »ljulja i zanosi svaki vjetar nauka« (4:14).
Po prirodi smo nesigurni i krhki, izudarani svojim strahovima i nesigurnostima. No dok rastemo u svojem pravom identitetu u Kristu (r. r. 22-24), možemo iskusiti duboki mir s Bogom i jedni s drugima (r. 3) jer nas Krist hrani i podupire (r. r. 15,16).
– Monica Brands
Isuse, znamo da je naša snaga u Tebi. Pomogni nam da budemo duboko korijenje u Tebi i Tvojoj obitelji.