Zajedničko sjećanje
Pročitajte: Evanđelje po Luki 22:14-23
21 Ali evo, ruka mog izdajnika je sa mnom na stolu. 22 Sin Čovječji ide, doduše, kao što je određeno; ali teško čovjeku koji ga izdaje!« 23 Tada oni stadoše jedan drugoga pitati tko je od njih koji bi to mogao učiniti.
Onda uze kruh, zahvali, razlomi ga i dade im ga govoreći: »Ovo je Moje tijelo koje se predaje za vas. Ovo činite u spomen na Mene!«
Luka 22:19
U svojoj knjizi Restless Faith (Nepostojana vjera) teolog Richard Mouw ističe važnost pamćenja poduka iz prošlosti. Citira sociologa Roberta Bellaha koji je rekao da »zdravi narodi moraju biti ‘zajednice sjećanja’«. To je načelo proširio i na druge društvene veze, poput obitelji. Sjećanje je važan dio života u zajednici.
Sveto pismo također upozorava na vrijednost zajedničkog sjećanja. Izraelci su dobili blagdan Pashe kako bi se podsjećali da ih je Bog izbavio iz ropstva u Egiptu (pročitajte Izlazak 12:1-30). I danas Židovi širom svijeta svakoga proljeća obnavljaju to bogato zajedničko sjećanje.
Pasha ima veliko značenje i za Kristove sljedbenike, jer je uvijek upućivala na Mesijino djelo na križu. Upravo u vrijeme Pashe, noć prije raspeća, Isus je ustanovio vlastiti stol sjećanja. »Zatim uze kruh, zahvali i razlomi ga pa im ga dade govoreći: ‘Ovo je tijelo Moje, koje se za vas daje. Ovo činite na Moju uspomenu!’« (r. 19, K. S.)
Svaki put kad se okupimo oko Gospodnjega stola i sudjelujemo u Gospodnjoj večeri, sjećamo se da nas je Krist oslobodio od ropstva grijeha i osigurao nam vječni život.
– Bill Crowder
Neka nas Isusova oslobađajuća ljubav podsjeti da se Njegova križa trebamo sjećati – zajedno.