Ljubav preko granica
10. listopada
Jer koliko je nebo visoko nad zemljom, toliko je njegovo milosrđe prema onima koji ga se boje.
Psalam 103:11
Psalam 103:11
Zašto meni?
Pročitajte: Job 7:17-21
17 Što je čovjek da ga tako cijeniš
i da mu upravljaš svoj pogled?
18 Da ga pohađaš svako jutro
i kušaš svaki čas?
19 Kad ćeš se već odvratiti od mene
i pustiti me da progutam svoju pljuvačku?
20 Pa i kad bih sagriješio, što bih time nanio tebi,
čuvaru ljudskih srdaca?
Zašto me stavljaš sebi za biljeg?
Zato da ti ja služim kao nišan?
21 Zar mi ne možeš oprostiti moj prijestup
i otpustiti moju krivnju?
Jer ću sad leći u prah,
i kad me potražiš, ne će me više biti.
i da mu upravljaš svoj pogled?
18 Da ga pohađaš svako jutro
i kušaš svaki čas?
19 Kad ćeš se već odvratiti od mene
i pustiti me da progutam svoju pljuvačku?
20 Pa i kad bih sagriješio, što bih time nanio tebi,
čuvaru ljudskih srdaca?
Zašto me stavljaš sebi za biljeg?
Zato da ti ja služim kao nišan?
21 Zar mi ne možeš oprostiti moj prijestup
i otpustiti moju krivnju?
Jer ću sad leći u prah,
i kad me potražiš, ne će me više biti.
Zašto si kao metu mene Ti uzeo, zbog čega sam Tebi na teret postao?
Job 7:20, K. S.
U statističkim izvještajima čitamo da je vjerojatnost da vas pogodi grom 1 prema 1.000.000. Jednako tako jedna od 25.000 osoba doživjet će medicinsko stanje nazvano ‘sindrom slomljena srca’, zbog velikog šoka ili gubitka. Sa svakom novom stranicom vjerojatnost da vam se nešto dogodi povećava se, a vi se pitate: »Što ako sam taj jedan ja?«
Job je prkosio svim vjerojatnostima. Bog je za njega rekao: »Nema takva čovjeka na zemlji. Pošten je i pravedan, boji se Boga i kloni se zla« (1:8). Usprkos tome doživio je niz gubitaka. Od svih ljudi na zemlji, Job je imao pravo tražiti odgovor. Poglavlje za poglavljem možemo čitati o njegovom očajničkom nastojanju da dobije odgovor na pitanje: »Zašto meni?«
Jobova nam priča pokazuje kako odgovoriti na tajnu neobjašnjive boli i zla. Opisujući patnju i zbrku jednog od najboljih Božjih primjera dobrote i milosrđa (25. pogl.), vidimo suprotnost krutom pravilu »tko je orao nesreću i sijao opačinu, taj je to i žeo« (4:8). Dajući nam pozadinu priče, Sotoninu kušnju s kojom je sve započelo (1. pogl.), i u pogovoru (42:7–17) objašnjavajući da će Bog jednoga dana dopustiti svome Sinu da uzme na sebe naše grijehe, priča o Jobu daje nam razlog da živimo po vjeri, a ne po gledanju.
– Mart DeHaan
Bože, želimo vjerujemo Tebi, a ne svojim očima i srcu.