Pročitajte: Habakuk 2:1-3

Ako i oklijeva, ipak ga čekaj: Ono dolazi posve sigurno; ne će izostati!

Habakuk 2:3

ISPRED moga kuhinjskog prozora ženka crvendaća sagradila je gnijezdo ispod strehe naše verande. Voljela sam gledati kako umeće suhe travke na zaklonjeno mjesto, a zatim ulazi u njega kako bi grijala jaja. Svakoga jutra provjeravala sam kako napreduje; ali nije se ništa događalo. Jaja crvendaća trebaju dva tjedna da se iz njih izlegnu ptići.

Za mene nestrpljivost nije ništa novo. Oduvijek sam teško podnosila čekanje, osobito odgovor na molitvu. Suprug i ja čekali smo skoro pet godina na posvojenje svoga prvog djeteta. Prije više desetljeća Catherine Marshall je napisala: »Molitve, poput jaja, trebaju vremena da se iz njih nešto izlegne.«

I proroku Habakuku je čekanje bilo teško. Uzrujan Božjom šutnjom nakon što su Babilonci brutalno postupali sa Sjevernim kraljevstvom, Judom, odlučio je: »Stupit ću na svoju stražu, postavit ću se na kulu, da motrim i vidim što mi On kaže« (r. 1). I Bog mu odgovara da mora čekati »do određenog vremena« (r. 3), ali da napiše »viđenje« koje se »može lako čitati!« (r. 2) Ono što Bog ne kaže je da će do »određenog vremena«, pada Babilona, proći šest desetljeća. Veliki razmak od obećanja do ispunjenja. Poput pilića ni odgovor na molitvu ne dolazi odmah. Potrebno je vrijeme da bismo se uklopili u Božje nakane za naš svijet i naš život.

– Elisa Morgan

Bože, pomogni nam vjerovati da radimo i dok čekamo.