Duhovna stvarnost

Dragocjeni trenuci

by · Published · Updated

Pročitajte: Propovjednik 3:1-14

1 Sve ima svoje vrijeme. Svaka stvar ima svoje vrijeme pod nebom. 2 Ima vrijeme kad se rađa, i vrijeme kad se umire; vrijeme kad se sadi, i vrijeme kad se čupa posađeno; 3 vrijeme kad se ubija, i vrijeme kad se iscjeljuje; vrijeme kad se obara, i vrijeme kad se gradi; 4 vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme igranja; 5 vrijeme kad se baca kamenje, i vrijeme kad se skuplja kamenje; vrijeme kad se grli, i vrijeme kad se rastaje; 6 vrijeme kad se traži, i vrijeme kad se gubi; vrijeme kad se čuva, i vrijeme kad se razbacuje; 7 vrijeme kad se dere, i vrijeme kad se šiva; vrijeme kad se šuti, i vrijeme kad se govori; 8 vrijeme kad se ljubi, i vrijeme kad se mrzi; vrijeme rata, i vrijeme mira.
9 Što koristi dakle čovjeku koji se trudi sva njegova muka? 10 Vidjeh nevolju koju Bog naprti ljudima, da se muče oko nje. 11 On čini sve lijepo u svoje vrijeme. I svijet je on predao njihovu istražujućem duhu, ali tako da ne može čovjek djelo što ga stvori Bog dokučiti od početka do svršetka. 12 Spoznadoh: Ništa bolje nema za njih nego da se vesele i uživaju u životu. 13 A i da čovjek jede i pije, i uživa život uza svu svoju muku, dar je to Božji. 14 Spoznadoh: Sve što stvori Bog, traje vječno. Ne može se tomu ništa dodati, ništa od toga oduzeti. Bog je to uredio da bi ga se čovjek bojao.

On čini sve lijepo u svoje vrijeme.

Propovjednik 3:11

SU Dongpo (također poznat kao Su Shi) bio je jedan od najvećih kineskih pjesnika i pisaca. Dok je bio u izgnanstvu jedne je večeri gledajući pun mjesec napisao pjesmu o tome koliko mu nedostaje njegov brat. »Radovali smo se i tugovali, sastajali i rastajali, dok mjesec raste i smanjuje se. Od davnina ništa ne ostaje savršeno«, napisao je. »Neka naši najmiliji žive dugo i gledaju ovaj prekrasan prizor zajedno, iako su udaljeni tisućama kilometara.«

Njegova pjesma govori o onome što čitamo u knjizi Propovjednika. Autor, poznat kao Propovjednik (1:1), zaključuje da postoji »vrijeme plača i vrijeme smijeha… vrijeme kad se grli i vrijeme kad se rastaje« (3:4,5). Povezujući dvije suprotne aktivnosti Propovjednik, poput Su Dongpoa, kao da želi reći da svemu što je dobro neminovno dolazi kraj.

Kao što je Su Dongpo vidio rast i smanjivanje mjeseca kao još jedan znak da ništa ne ostaje savršeno, Propovjednik je vidio red koji je Bog uspostavio u svijetu koji je stvorio. Bog nadgleda sve što se događa i «čini sve lijepo u svoje vrijeme« (r. 11).

Život je možda nepredvidiv i ponekad ispunjen bolnim rastancima, ali možemo pronaći utjehu u tome da se sve događa pod Božjim nadzorom. Možemo uživati ​​u životu i cijeniti trenutke – dobre i loše – jer je ljubljeni Bog s nama.

– Poh Fang Chia

Hvala Ti što bdiješ nad svim razdobljima našega života.