Pročitajte: Druga poslanica Korinćanima 1:8-11

Da, sami u sebi spremili smo se na smrtnu osudu, kako se ne bismo uzdali u sebe, nego u Boga koji uskrisava mrtve.

2 Korinćanima 1:9

»MOLE li se ljudi još uvijek za mene?«

To je bilo jedno od prvih pitanja koje je misionar postavio svojoj ženi kad bi joj dopustili da ga posjeti u zatvoru. Zbog svoje je vjere bio lažno optužen i osuđen na dvije godine zatvora. Život mu je često bio u opasnosti zbog loših uvjeta i neprijateljstva u zatvoru, i vjernici širom svijeta iskreno su se molili za njega. Htio je biti siguran da neće prestati, jer je vjerovao da Bog uslišava njihove molitve.

Naše molitve za druge – osobito one koji su progonjeni zbog svoje vjere – bitan su dar. Pavao je to objasnio kada je pisao vjernicima u Korintu o poteškoćama koje su ih snašle na misijskom putovanju. Bili su pod velikim pritiskom, tako da su »već očajavali za život« (r. 8). Ali Bog ih je izbavio. Pavao spominje čime se poslužio. »U Njega su uzdamo da će nas i dalje izbavljati, jer nam i vi pomažete molitvom« (r. r. 10,11).

Bog djeluje kroz naše molitve za dobrobit svoga naroda. Jedan od najboljih načina da volimo druge je da se molimo za njih, jer naše molitve otvaraju vrata pomoći koju samo Bog može pružiti. Kad se molimo za druge, volimo ih u Njegovoj snazi. Ne postoji nitko tko ih voli više od Njega.

– James Banks

Svemogući Bože, hvala Ti na daru zagovorne molitve. Pomogni nam da i danas vjerno molimo za druge!