Kada je teško štovati Boga
10. veljače
Psalam 13:4
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Prva poslanica Korinćanima 15:3-4,12-22
Doista, kako u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi oživjeti.
1 Korinćanima 15:22
U sobi je bilo mračno i tiho dok sam približavala stolac Jacquieinu krevetu. Prije trogodišnje borbe s karcinomom, moja je prijateljica bila vedra osoba. Još ju vidim kako se smije – očiju punih života i licem obasjanim osmijehom. Sada je bila tiha i mirna, a ja sam je posjećivala u ustanovi za njegu bolesnika.
Ne znajući što bih rekla, odlučila sam pročitati nešto iz Biblije. Izvadila sam ju iz torbice i počela čitati iz Prve poslanice Korinćanima.
Nakon posjeta bila sam duboko potresena i u osami svoga parkiranog automobila sjetila sam se nečega što je usporilo moje suze: vidjet ćeš ju opet. Obuzeta tugom, zaboravila sam da je smrt za vjernike samo privremena (r. r. 21,22). Znala sam da ću opet vidjeti Jacquie jer smo se obje pouzdale u Isusovu smrt i uskrsnuće za oproštenje grijeha (r. r. 3,4). Kada se Isus vratio među žive nakon raspeća, smrt je izgubila svoju konačnu moć odvajanja vjernika jednih od drugih i od Boga. Nakon što umremo, opet ćemo živjeti na nebu s Bogom i sa svom svojom duhovnom braćom i sestrama – zauvijek. Budući da je Isus danas živ, oni koji u Njega vjeruju imaju nadu u vremenima gubitka i tuge jer na golgotskome križu »pobjeda proguta smrt« (r. 54).
– Jennifer Benson Schuldt
Zahvaljujući Tebi, Isuse, naši rastanci nisu konačni.
10. veljače
9. veljače
8. veljače