Odaberimo nadu

Pročitajte: Mihej 7:2-7

2 Nestalo je pobožnoga iz zemlje.
Poštena čovjeka nema više među ljudima.
Svi oni vrebaju krv
i jedan drugome postavljaju mrežu.
3 Ruke su im pružene na zlo,
da ga revno čine.
Poglavar zahtijeva.
Sudac radi samo za plaću.
Moćnik odlučuje po svojoj požudi,
i onda to međusobno izvrću.
4 Najbolji je od njih kao trn,
najpošteniji je gori od trnja.
Ali u dan što ga navijestiše uhode,
tvoj kazneni sud dolazi. Tada će se smesti.
5 Nemojte se pouzdati u druga!
Ne oslanjajte se na prijatelja!
Pred onom koju voliš
zatvori vrata svojih usta!
6 Jer sin prezire oca,
kći prkosi majci,
snaha svekrvi:
neprijatelji su čovjeku njegovi ukućani.
7 Ali ja gledam Gospodina.
Čekam Boga koji mi pomaže:
Uslišit će me moj Bog!

Ali ja gledam Gospodina. Čekam Boga koji mi pomaže.

Mihej 7:7

JA sam jedna od nekoliko milijuna ljudi u svijetu koji pate od depresije prouzročene nedostatkom sunčeve svjetlosti tijekom kratkih zimskih dana. Kad se počnem bojati da zimske hladnoće nikada neće prestati, tražim bilo kakav dokaz da dolaze dulji dani i više temperature.

Prvi znakovi proljeća – cvjetovi koji se probijaju kroz ostatke snijega – također me snažno podsjećaju na način na koji se nada Božja može probiti čak i u najmračnija razdoblja našega života. Prorok Mihej to je priznao u vrijeme ‘zime’ od koje mu se ledilo srce, jer su se Izraelci okrenuli od Boga. Mihej je vidio mračnu situaciju i bio je tužan. »Poštena čovjeka nema više među ljudima« (r. 2), jadikovao je.

No, iako se situacija činila užasnom, prorok se nije htio odreći nade. Vjerovao je da je Bog još uvijek spreman pomoći (r. 7) – čak i kada još nije vidio dokaze.

U našim mračnim i ponekad naoko beskrajnim ‘zimama’, kad se čini da se ‘proljeće’ ne uspijeva probiti, suočavamo se s istom borbom kao Mihej. Hoćemo li se prepustiti očaju? Ili ćemo u nadi čekati Boga? (r. 7)

Naša nada u Boga nikada se »ne sramoti« (Rimljanima 5:5). On donosi vrijeme bez ‘zime’: vrijeme bez tuge ili boli (Otkrivenje 21:4). Do tada, počinimo u Njemu, ispovijedajući: »Samo si Ti moje ufanje!« (Psalam 39:8)

– Lisa M. Samra

U svakom razdoblju života naša je nada u Bogu.