Ljudi zaborave

Pročitajte: Ponovljeni zakon 8:2,10-18

2 Pomišljaj na sav put kojim te vodio Gospodin, Bog tvoj, četrdeset godina po pustinji, da te ponizi, da te iskuša, da spozna što ti je u srcu, hoćeš li držati njegove zapovijedi ili ne ćeš!
10 Kad se najedeš do sitosti, onda zahvali Gospodinu, Bogu svojemu, za lijepu zemlju koju ti dade! 11 Čuvaj se da ne zaboraviš Gospodina, Boga svojega, i da ne prestupiš njegovih zapovijedi, naredaba i zakona, što ti ih danas dajem! 12 Kad se do sitosti najedeš, sagradiš lijepe kuće i u njima se nastaniš, 13 kad se tvoja goveda i ovce naplode, kad ti se namnoži srebro i zlato, i sve tvoje imanje i blago kad se umnoži, 14 onda nemoj da se ponese tvoje srce, i ne zaboravi Gospodina, Boga svojega, koji te izveo iz egipatske zemlje, iz kuće sužanjstva; 15 koji te vodio preko velike i strašne pustinje, gdje su otrovne zmije i škorpioni, preko suhih krajeva gdje nema vode; koji ti je izveo vodu iz tvrde kao kremen stijene; 16 koji te hranio u pustinji manom koju nisu poznavali tvoji oci. On te ponižavao i kušao da ti napokon mogne iskazati dobro. 17 Ne pomišljaj u sebi: Moja snaga i moja jaka ruka pribavile su mi to bogatstvo! 18 Nego se spomeni Gospodina, Boga svojega; jer on je taj koji ti dade snagu da pribaviš bogatstvo, da tako ispuni svoj Savez što ga je zakletvom potvrdio tvojim ocima, kao što se dogodi danas.

Pomišljaj na sav put kojim te vodio Gospodin, Bog tvoj.

Ponovljeni zak. 8:2

NEKA se žena požalila svome pastoru da je primijetila mnogo ponavljanja u njegovim propovijedima. »Zašto to radite?« pitala je. Propovjednik je odgovorio: »Ljudi zaborave.«

Za to postoji mnogo razloga – vrijeme koje je prošlo, starenje ili smo jednostavno prezaposleni. Zaboravimo zaporke, imena ljudi, čak i gdje smo parkirali automobil. Moj muž kaže: »U moj mozak stane određena količina podataka. Moram nešto izbrisati da bih upamtio nešto novo.«

Propovjednik je bio u pravu. Ljudi zaborave. Zato se često trebamo podsjetiti što je Bog učinio za nas. Izraelci su imali sličan problem. Usprkos brojnim čudima koja su vidjeli, još ih je uvijek trebao podsjećati da se on brine za njih. U 8. poglavlju Ponovljenog zakona Bog je podsjetio Izraelce da je dopustio da u pustinji osjete glad, ali im je svakoga dana davao čudesnu ‘superhranu’ – manu. Učinio je i to da se u četrdeset godina njihove »haljine nisu otrcale« (r. 3,4). Vodio ih je kroz pustinju punu zmija i škorpiona i »izveo vodu iz stijene«. Naučili su biti ponizni kada su shvatili koliko ovise o Božjoj brizi i hrani (r. 15-18).

Božja se vjernost nastavlja »od koljena do koljena« (Psalam 100:5). Kada primijetimo da smo to zaboravili, razmislimo o načinima na koje je odgovorio na naše molitve, i to će nas podsjetiti na njegovu dobrotu i pouzdana obećanja.

– Cindy Hess Kasper

Oče, pomogni nam da se sjećamo i vjerujemo ti.