Pročitajte: Druga poslanica Korinćanima 1:3-7

… koji nas tješi u svakoj nevolji, da bismo utjehom kojom nas same tješi Bog, mi mogli utješiti one koji su u svakoj nevolji.

2 Korinćanima 1:4

RADAMENES je bio još mačić kad ga je njegov vlasnik ostavio u skloništu za životinje, misleći da je previše bolestan da bi se oporavio. Mačić je ozdravio. S obzirom na to da ga je usvojio tamošnji veterinar, i sada živi u skloništu. Provodi dane ‘tješeći’ mačke i pse dok se oporavljaju od operacije ili bolesti – leži uz njih i tiho prede.

Ta je priča tek blijeda slika onoga što naš Bog, koji nas voli, čini za nas i što zauzvrat mi možemo učiniti za druge. On se brine za nas u našim bolestima i borbama i umiruje nas svojom prisutnošću. U Drugoj poslanici Korinćanima apostol Pavao za našeg Boga kaže da je »Otac milosrđa i Bog sve utjehe« (r. 3). Kad smo obeshrabreni, potišteni ili zlostavljani, on je uz nas. Kad u molitvi potražimo njegovu pomoć, on »nas tješi u svakoj nevolji« (r. 4). Ali taj redak tu ne završava. Pavao, koji je i sam doživio mnoge nevolje, nastavlja »da bismo utjehom kojom nas same tješi Bog, mi mogli utješiti one koji su u nevolji«. Naš otac tješi nas, a kad iskusimo njegovu utjehu, mi možemo tješiti druge.

Naš suosjećajni Spasitelj, koji je trpio za nas, više je nego sposoban utješiti nas u našoj patnji i nevolji (r. 5). Pomaže nam u našoj boli i priprema da činimo isto za druge.

– Alyson Kieda

Bože, pomogni nam da budemo utjeha drugima.