Naše pravo ja

Pročitajte: Prva Ivanova poslanica 3:1-3

1 Vidite kakvu nam je ljubav dao Otac: mi se zovemo djeca Božja, i jesmo. Zato svijet ne poznaje nas, jer ne poznaje njega. 2 Ljubljeni, sad smo djeca Božja, i još se ne pokaza što ćemo biti. Znamo, kad se pokaže, da ćemo mu biti slični jer ćemo ga vidjeti kao što jest. 3 I svaki koji ima tu nadu u njega, čisti se kao i on što je čist.

Znamo, kad se pokaže, da ćemo mu biti slični jer ćemo ga vidjeti kao što jest.

1 Ivanova 3:2

U starom albumu mojih roditelja je slika dječaka. Ima okruglo lice, pjege i ravnu, svijetlu kosu. Voli crtiće, mrzi avokado i posjeduje samo jednu gramofonsku ploču glazbene skupine Abba. U albumu su i slike tinejdžera. Lice mu je dugo, nije okruglo; kosa mu je valovita, a ne ravna. Nema pjege, voli avokado, gleda filmove, a ne crtiće, i nikad ne bi priznao da je rado slušao Abbu! Postoji mala sličnosti između dječaka i tinejdžera. Znanstveno gledajući, imaju različitu kožu, zube, krv i kosti. Pa ipak, obojica sam ja. Taj je paradoks zbunio filozofe. Tijekom života se mijenjamo, no tko smo pravi mi?

Sveto pismo daje odgovor. Od trenutka kada nas je Bog satkao u krilu naše majke (Psalam 139:13,14), razvijamo se u jedinstvenog sebe. Iako još ne možemo zamisliti što ćemo postati, znamo da ćemo, ako smo djeca Božja, u konačnici biti slični Isusu (1 Ivanova 3:2) – naše tijelo s njegovom prirodom, naša osobnost s njegovim karakterom, svi naši darovi blistaju, svi naši grijesi nestaju.

I dok se Isus ne vrati, približavamo se tom budućem sebi. Božjim djelovanjem, postupno, »odražavamo Gospodnju slavu, preobražavamo se u istu sliku, iz slave u slavu« (2 Korinćanima 3:18). Još nismo onakvi kakvima bismo trebali biti, ali dok postajemo poput njega, postajemo svoje pravo ja.

– Sheridan Voysey

Isuse, učini nas sličnijima sebi danas i svaki dan.