Božje čudesno stvorenje

Pročitajte: Job 38:1,4-18

1 Tada odgovori Gospodin Jobu iz vihora i reče:
4 Gdje si ti bio kad ja sagradih zemlju?
Kazuj ako si razuman!
5 Tko joj je odredio mjere, ako znaš,
tko je rastegao uže preko nje?
6 Na čemu su njezini stupovi uglavljeni?
Tko joj je stavio ugaoni kamen,
7 dok su klicale jutarnje zvijezde,
dok su kliktali anđeli?
8 Tko je vratima zatvorio more
kad bučeći prodre iz majčina krila?
9 Kad mu dadoh oblake za odjeću,
tamne oblake za pelenice?
10 Kad mu udarih svoje granice
i stavih mu prijevornice i vrata,
11 rekoh: dovle dolaziš, ne dalje!
Ovdje se lomi prkos tvojih valova!
12 Jesi li ikad, otkako živiš, zapovjedio jutru,
pokazao zori njezino mjesto?
13 I jesi li uhvatio zemlju za skute,
da se stresu s nje bezbožnici,
14 da se napravi kao vosak pod pečatom,
da se oboji kao haljina?
15 Da bezbožnicima iščezne njihova svjetlost,
i ruka već podignuta da se slomi?
16 Jesi li ikad prodro do vrela mora
i jesi li hodio po dnu morskom?
17 Jesu li se pred tobom otvorila vrata svijeta mrtvih
i jesi li vidio vrata u noć smrti?
18 Jesi li pregledao daljine zemlje?
Kaži ako sve to znaš!

Gdje si ti bio kad ja sagradih zemlju? Kazuj ako si razuman!

Job 38:4

ONO što je započelo kao obična proljetna šetnja, pretvorilo se u nešto posebno. Dok smo supruga i ja hodali obalom rijeke u našem rodnom gradu, ugledali smo neke stare ‘prijatelje’ na deblu u namreškanoj vodi – pet ili šest velikih kornjača koje su se sunčale. Nasmiješili smo se jer ih nismo vidjeli od kasne jeseni. Bilo nam je drago što su opet tu. Divili smo se veličanstvenom Božjem stvorenju.

Bog je Joba poveo u šetnju prirodom (Job 38). Vidno potresen trebao je Božji odgovor zašto ga je snašlo veliko zlo (r. 1). A to što je vidio na putovanju s Bogom kroz sve što je stvorio, pružilo mu je ohrabrenje koje je trebao.

Zamislite Jobovu zaprepaštenost kad ga je Bog podsjetio na to da je on zamislio i stvorio svijet. Objašnjenje o nastanku zemlje Job je dobio iz prve ruke: »Tko joj je stavio ugaoni kamen, dok su klicale jutarnje zvijezde, dok su kliktali anđeli?« (r. 6, 7) Dobio je poduku iz geografije i kako je Bog moru postavio granice (r. 11). Stvoritelj je nastavio objašnjavati Jobu o svjetlosti koju je stvorio, rosi i kiši koje daju da biljke rastu (r. 19-29). Job je tako čuo i o zvijezdama i zviježđima od onoga koji ih je postavio u svemir (r. 31,32).

Nakon svega Job je odgovorio: »Znam da sve možeš…« (42:2). Zato dok gledamo prirodu, veličajmo Stvoritelju.

– Dave Branon

Bože, Stvoritelju, hvala ti što sve držiš u redu!