Plan spašavanja
13. srpnja
Efežanima 2:8
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Evanđelje po Ivanu 4:19-26
Ali dolazi čas… kad će se pravi klanjatelji klanjati Ocu u duhu i u istini.
Ivan 4:23
NAPOKON je otišla razgledati crkvu. Unutra, u najdubljem dijelu podruma, došla je do male špilje. Svijeće su ispunjavale uski prostor, a viseće svjetiljke osvjetljavale su kut poda. Bila je ondje – četrnaestokraka srebrna zvijezda, na uzdignutom dijelu mramornog poda. Nalazila se u Bazilici Isusova rođenja u Betlehemu – mjestu gdje se prema predaji rodio Krist. Pa ipak, spisateljica Annie Dillard nije baš bila impresionirana. Znala je da je Bog mnogo veći od tog mjesta.
Takva mjesta uvijek imaju veliko značenje u vjerskim pričama. Jedno drugo takvo mjesto spominje se u razgovoru između Isusa i žene na studencu – gora na kojoj su se njihovi oci »klanjali Bogu (r. 20), misleći na goru Gerizim (Ponovljeni zak. 11:29). Za Samarijance to je bilo sveto mjesto, za razliku od Židova koji su ustrajali na tome »da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati Bogu« (r. 20). Međutim, Isus je izjavio da je došlo vrijeme kada štovanje neće biti povezano s mjestom, već s Osobom kad će se »pravi klanjatelji klanjati Ocu u duhu i u istini« (r. 23). Žena je potvrdila svoju vjeru u Mesiju, ali nije shvatila da razgovara s njim. »Tada joj Isus reče: ‘Ja sam, koji govori s tobom’« (r. 26). Bog nije ograničen na planinu ili određeni prostor. Prisutan je svugdje.
– John Blase
Pravo »klanjanje« je kada svakodnevno dođemo pred Božje prijestolje i smjelo kažemo: »Oče naš«, i on je tu.
13. srpnja
10. srpnja