Idi, ljubi ženu što se daje ljubiti od drugoga i čini preljub, kao što Gospodin ljubi Izraelove sinove…

Hošea 3:1

IAKO je u genocidu u Ruandi Tasian Nkundiye ubio mnoge članove obitelji Laurencije Niyogire, oni su sada susjedi. »Otkad sam u pismu iz zatvora priznao svoje zločine i molio ju za oprost, nikada me nije nazvala ubojicom… Ona me je oslobodila.« Oprost i obnova središte su projekta u koji je uključeno šest sela u kojima žrtve i počinitelji zločina žive zajedno. Da bi rane Ruande zacijelile, jedan od voditelja projekta primijetio je da se ljudi moraju »suočiti sa svojim najdubljim osjećajima… kako se patnja i ljutnja« ne bi vratile.

Ova suvremena, teška, ali puna nade priča podsjeća me na Hošeu kojemu je Gospodin rekao da započne oproštenje u vlastitu domu. Kad ga je žena napustila, Bog je od njega zatražio da ju i dalje voli kao što on »ljubi Izraelove sinove, a oni prianjaju za tuđe bogove« (r. 1). No Hošea je postavio uvjete kojih će se oboje pridržavati: ona će živjeti s njim mnogo dana; neće imati odnose s drugim muškarcima, a i on će se tako odnositi prema njoj (r. 3). Isto tako su u ruandskim selima ustrojili način života koji uključuje rješavanje sukoba i zajedničko vođenje poljoprivredne zadruge.

Opraštanje vodi prema slobodi. Ono može biti teško, ali može donijeti radost i ispunjenje.

– Amy Boucher Pye

Svima koji slijede Isusa zajedničko je da im je oprošteno i da su otkupljeni njegovom smrću na križu.