I uđe s njima u Hram idući i skačući i hvaleći Boga.

Djela ap. 3:8

U Indiji su dvije sestre rođene slijepe. Njihov otac je naporno radio, ali nije zarađivao dovoljno novca da plati operaciju koja bi im omogućila da vide. Jednoga dana u njihovo je mjesto došao tim liječnika u kratkotrajnu liječničku misiju. Jutro nakon operacije, djevojke su se smiješile dok im je medicinska sestra skidala zavoje. Jedna je uzviknula: »Majko, ja vidim! Ja vidim!«

Čovjek hrom od rođenja sjedio je na uobičajenom mjestu pred hramskim vratima i molio milostinju. Peter mu je rekao: »Nema u mene ni srebra ni zlata, ali što imam to ti dajem: U ime Isusa Krista Nazarećanina ustani i hodi!« (r. 6) Čovjek je skočio »te je mogao stajati i hodati.« Išao je »skačući i hvaleći Boga« (r. 8).

Spomenute sestre i hromi čovjek cijenili su svoje oči i noge više od onih koji nikada nisu bili slijepi ili hromi. Djevojke nisu mogle prestati treptati od čuđenja i veselja, a muškarac je skačući hvalio Boga.

Razmislite o svojim prirodnim sposobnostima. Biste li ih više cijenili i biste li ih drukčije koristiti da ste bili čudesno ozdravljeni? Sada razmislite o ovome: ako vjerujete u Isusa, on vas je duhovno ozdravio, on vas je stvorio i spasio. Zato sve što nam je dao posvetimo njemu.

– Mike Wittmer

Oče, hvala ti za uši da te čuju, usta da te hvale i ruke i noge da ti služe.