Ukorijeniti se

Pročitajte: Evanđelje po Mateju 13:1-9
1 U onaj dan izađe Isus iz kuće i sjede kraj mora. 2 Mnogo se naroda sabralo oko njega. Zato je ušao u lađicu i u njoj sjeo, a narod je sav stajao na obali. 3 On im je kazivao mnogo u prispodobama:
»Izađe sijač da sije. 4 I dok je sijao, jedno zrno pade na put, pa dođoše ptice i pozobaše ga. 5 Drugo pade na kamenito tlo gdje nije imalo mnogo zemlje. Ono brzo izniknu, jer nije ležalo duboko u zemlji. 6 Ali kad zasja sunce, uvenu, i kako nije imalo korijena, usahnu. 7 Opet drugo pade među trnje. Uzraste zajedno i trnje te ga uguši. 8 Drugo pade na dobru zemlju i donosilo je stostruk, šezdesetorostruk, tridesetorostruk rod. 9 Tko ima uši, neka čuje!«

 

Drugo pade na kamenito tlo gdje nije imalo mnogo zemlje. Ono brzo izniknu, jer nije ležalo duboko u zemlji.

Matej 13:5

U jednom dijelu moga dvorišta ništa nije uspijevalo. Trava je ondje uvijek bila slaba i rijetka bez obzira na to koliko sam ju zalijevao. Jednog sam dana odlučio nešto poduzeti. Uzeo sam štihaču, zapiknuo ju u zemlju i otkrio u čemu je problem: odmah ispod površine bio je sloj kamenja debeo oko 1 metar. Odlučio sam kamenje zamijeniti plodnom zemljom u kojoj će sjeme moći pustiti korijenje.

Isus je govorio o sjemenu i tlu. U prispodobi iz 13. poglavlja Matejeva evanđelja, o tome što se dogodi kad sjeme padne na različite vrste tla, Isus kaže da sjeme koje padne na kamenito tlo »brzo izniknu, jer nije ležalo duboko u zemlji. Ali kad zasja sunce, uvenu« (r. 5,6). Riječ je o čovjeku koji je čuo i prihvatio Evanđelje, ali u čijem životu se ono nije ukorijenilo. Kad dođu nevolje, onaj tko nije istinski vjernik, otići će svojim putem.

Moramo biti zahvalni za Isusove riječi kojima završava ova prispodoba: »Što je bilo posijano u dobru zemlju, to je onaj koji sluša Riječ i razumije te donosi rod« (r. 23). Te nas riječi podsjećaju na prednost i odgovornost koje prate naše spasenje.

– Dave Branon

Srce otvoreno Bogu je zemlja u kojoj sjeme njegove riječi može pustiti korijen i donositi rod.