² Svidjelo se Dariju da postavi nad kraljevstvom sto i dvadeset satrapa, koji su se razdijelili nad svim kraljevstvom, ³ i nad njima tri vrhovna predstojnika, kojima je pripadao i Daniel. Njima su satrapi trebali polagati račune, da ne bi kralj trpio štete u porezu. ⁴ Daniel se odlikovao iznad drugih vrhovnih činovnika i satrapa jer je u njemu djelovao viši duh. Kralj je pomišljao na to da ga postavi nad svim svojim kraljevstvom. ⁵ Tada su vrhovni činovnici i satrapi gledali da nađu bilo kakav povod za tužbu protiv Daniela u njegovoj službi. Ali nisu mogli otkriti nikakav povod ni pogrešku, jer je bio vjeran, i nije mu se mogla dokazati nikakva krivnja ili mana.
⁶ Tada su oni ljudi rekli: »Ne ćemo naći na tome Danielu nikakva povoda za tužbu, osim ako ga ne nađemo na njemu zbog zakona njegova Boga.« ⁷ Zato navališe na kralja vrhovni činovnici i satrapi i rekoše mu: »Kralju Darije, da si živ dovijeka! ⁸ Svi vrhovni činovnici u kraljevstvu, predstojnici i satrapi, savjetnici i zapovjednici složni su u tome, da se izda kraljevska zapovijed i odredi oštra zabrana, po kojoj se svaki koji za trideset dana upravi koju molbu bilo kojem bogu ili čovjeku osim tebi, kralju, mora baciti u lavlju jamu. ⁹ Dakle, kralju, potvrdi taj zaključak i potpiši pismo, da se ne može promijeniti po neporecivom medijsko-perzijskom zakonu!« ¹⁰ Nato potpisa kralj Darije pismo sa zabranom.
¹¹ Kad je Daniel čuo da je pismo potpisano, ode u svoju kuću, gdje je u svojoj gornjoj sobi imao otvore prozora prema Jeruzalemu. Tri puta na dan padao je na koljena, obavljao je molitvu i slavio svojega Boga, kao što je bio činio i prije.