Gospod je za me, ne bojim se ništa: što mi može učiniti čovjek?

Psalam 118:6

KAD sam bio dječak, školsko dvorište bilo je mjesto gdje su se nasilnici razbacivali svojom snagom, a djeca poput mene to su zlostavljanje primala s minimalnim otporom. Dok smo drhtali od straha pred našim zlostavljačima, bilo je nešto još gore: njihovo ruganje: »Strah te? Bojiš me se? Ovdje nema nikoga tko bi te zaštitio.«

Zapravo, većinu vremena stvarno sam bio prestrašen – i to s dobrim razlogom. Budući da sam u prošlosti bio zlostavljan, znao sam da to ne želim ponovno doživjeti. No što sam mogao učiniti i kome sam mogao vjerovati kada me uhvati strah? Kad imate osam godina i maltretira vas dijete koje je starije, veće i jače, strah je opravdan.

Kad se David suočio s napadom, odgovorio je samopouzdanjem, a ne strahom – znao je da se s tim prijetnjama ne suočava sam. Napisao je: »Jahve je sa mnom, i ja ne strahujem: što mi tko može?« (r. 6, K. S.) Nisam siguran da bih kao dječak mogao razumjeti Davidovo samopouzdanje. Međutim, kao odrasla osoba naučio sam kroz godine hodanja s Kristom da je on veći od bilo koje prijetnje koja izaziva strah.

Prijetnje s kojima se suočavamo u životu su stvarne, ali Stvoritelj svemira je s nama i on je više nego dovoljan.

– Bill Crowder

Oče, hvala ti što si s nama u našim strahovima, što ti možemo vjerovati da ćeš nas spasiti svojom milošću.