Sretne čizme

Pročitajte: Prva knjiga o Samuelu 4:1-11
1 I vrijedila je riječ Samuelova u svemu Izraelu. Tada iziđoše sinovi Izraelovi u boj protiv Filistejaca i utaboriše se kod Eben Haezera, a Filistejci su imali svoj tabor kod Afeka. 2 Filistejci se postaviše protiv sinova Izraelovih. Boj se odulji. Napokon razbiše Filistejci sinove Izraelove. Njih izginu na bojnom polju oko četiri tisuće ljudi.
3 Kad se vojska vrati u tabor, upitaše starješine sinova Izraelovih: »Zašto dopusti Gospodin da nas Filistejci danas poraze? Mi ćemo kovčeg Gospodnjega Saveza donijeti k sebi iz Šila. Kad dođe u našu sredinu, on će nas izbaviti iz ruke naših neprijatelja.« 4 Narod, dakle, posla u Šilo, i donesoše otamo kovčeg Saveza Gospodina nad vojskama, koji vlada nad kerubima. Oba sina Elijeva, Hofni i Pinhas, pratila su kovčeg Božjega Saveza. 5 Kad kovčeg Gospodnjega Saveza stiže u tabor, podiže sav Izrael takvu radosnu viku da je zatutnjila zemlja.
6 Filistejci čuše glasno radovanje i rekoše: »Što znači ta glasna radosna vika u taboru izraelskom?« Saznaše da je došao kovčeg Gospodnji u tabor.
7 I uplašiše se Filistejci i rekoše: »Bog je došao u tabor.« I vikali su:
8 »Jao nama! Tko će nas izbaviti iz ruke toga moćnog božanstva? To je isti Bog koji je udarao Egipćane svakojakim mukama u pustinji. 9 Dignite se i pokažite se kao ljudi, o Filistejci! Inače ćete morati služiti Hebrejima, kao što su oni služili vama! Budite ljudi i borite se.«
10 I borili su se Filistejci, i Izraelci su bili potučeni. Pobjegoše svaki u svoju postojbinu. Poraz je bio vrlo težak. Od Izraelaca je palo trideset tisuća ljudi pješaka. 11 I kovčeg Božji bio je otet, i oba Elijeva sina, Hofni i Pinhas, padoše.

Ja sam Gospodin. To je moje ime. Svoje časti ne dajem drugomu,…

Izaija 42:8

PREKASNO! Tom je osjetio jezivo škljocanje ispod vojničke čizme i instinktivno se bacio u stranu. Smrtonosna naprava skrivena ispod zemlje nije eksplodirala. Tim za razminiranje na tom je mjestu iskopao osam kilograma eksploziva. »Moje sretne čizme«, nazvao ih je. Možda zato što su ga podsjećale na bliski susret sa smrti. Nosio ih je dok se nisu raspale. Ljudi su često u iskušenju da predmete smatraju sretnima, neki im čak daju duhovnije obilježje i nazivajući ih »blagoslovljenima«. No opasno je kada neki predmet – čak i simbol – smatramo izvorom Božjeg blagoslova.

Izraelci su to naučili na vlastitoj koži. Filistejska vojska ih je upravo porazila. Dok su razmatrali što poduzeti, netko se dosjetio »kovčeg Gospodnjega Saveza donijeti k sebi iz Šila« (1 Samuelova 4:3) koji će ih izbaviti. To se činilo dobrom idejom (r. 6-9). Uostalom, kovčeg Saveza bio je svet.

No bili su u krivu. Sam po sebi kovčeg nije mogao ništa. Pouzdajući se u predmet umjesto u prisutnost jedinoga pravog Boga, Izraelci su pretrpjeli još gori poraz, a neprijatelj im je preoteo kovčeg (r. 10,11).

Sve ono što nas podsjeća da molimo ili da zahvaljujemo Bogu na njegovoj dobroti je dobro. No to nikada nije izvor blagoslova. To je Bog – i samo Bog.

– Tim Gustafson

Oče, pomogni nam da se pouzdajemo jedino u tebe.