Božja prisutnost

Pročitajte: Propovjednik 3:1-11
1 Sve ima svoje vrijeme. Svaka stvar ima svoje vrijeme pod nebom. 2 Ima vrijeme kad se rađa, i vrijeme kad se umire; vrijeme kad se sadi, i vrijeme kad se čupa posađeno; 3 vrijeme kad se ubija, i vrijeme kad se iscjeljuje; vrijeme kad se obara, i vrijeme kad se gradi; 4 vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme igranja; 5 vrijeme kad se baca kamenje, i vrijeme kad se skuplja kamenje; vrijeme kad se grli, i vrijeme kad se rastaje; 6 vrijeme kad se traži, i vrijeme kad se gubi; vrijeme kad se čuva, i vrijeme kad se razbacuje; 7 vrijeme kad se dere, i vrijeme kad se šiva; vrijeme kad se šuti, i vrijeme kad se govori; 8 vrijeme kad se ljubi, i vrijeme kad se mrzi; vrijeme rata, i vrijeme mira.
9 Što koristi dakle čovjeku koji se trudi sva njegova muka? 10 Vidjeh nevolju koju Bog naprti ljudima, da se muče oko nje. 11 On čini sve lijepo u svoje vrijeme. I svijet je on predao njihovu istražujućem duhu, ali tako da ne može čovjek djelo što ga stvori Bog dokučiti od početka do svršetka.

On čini sve lijepo u svoje vrijeme… ali tako da ne može čovjek djelo što ga stvori Bog dokučiti od početka do svršetka.

Propovjednik 3:11

MONIQE je bila u dvojbi. Imala je prijatelje koji su vjerovali u Isusa i cijenila je način na koji su se nosili sa životnim poteškoćama. Čak je bila pomalo ljubomorna na njih. Ali nije mislila da bi mogla živjeti kao oni; mislila je da vjerovati u Krista znači slijediti pravila. A onda joj je kolega s fakulteta pomogao uvidjeti da joj Bog ne namjerava pokvariti život; naprotiv, želi najbolje za nju usprkos njezinim usponima i padovima. Nakon što je to shvatila, Monique je bila spremna povjerovati Isusu kao svom Spasitelja i prigrliti veličanstvenu istinu o Božjoj ljubavi prema njoj.

Kralj Salomon mogao joj je dati sličan savjet. Priznao je da ovaj svijet ima svoje tuge. Doista, »sve ima svoje vrijeme… vrijeme tugovanje i vrijeme igranja« (r. 1,4). Ali to nije sve. »… iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Bog čini od početka do kraja« (r. 11, K. S.). Vječnost je zamišljena kao život u njegovoj prisutnosti. Kada je povjerovala Isusu, Moniquenin život postao je obilniji (Ivan 10:10). Dobila je mnogo više! Kroz vjeru, vječnost u njezinu srcu (Propovjednik 3:11), postala je obećanje budućnosti kada će životne borbe biti zaboravljene (Izaija 65:17) i Božja slavna prisutnost bit će vječna stvarnost.

– Dave Branon

Isus čini život dragocjenim i vrijednim truda.