Neprebrojivi blagoslovi
»Ne boj se, Abrame!
Ja sam tvoj štit;
tvoja plaća bit će vrlo velika.«
2 Abram odgovori: »Ah, Gospodine, Bože, što mi možeš dati kad moram živjeti bez djece i Damaščanin Eliezer bit će posjednik mojega imutka?«
3 I Abram nastavi: »Eto, nisi mi dao potomstva, i tako će moj domaći sluga biti moj baštinik.«
4 Ali mu odmah riječ Gospodnja dođe ovako: »Ne će taj biti tvoj baštinik, nego onaj koji će izaći od tebe bit će tvoj baštinik.« 5 Pa ga izvede van i reče mu: »Pogledaj na nebo i prebroji zvijezde, ako ih možeš prebrojiti!« I onda nastavi: »Toliko će biti tvojega potomstva.«
Pogledaj na nebo i prebroji zvijezde, ako ih možeš prebrojiti!
Postanak 15:5
S devetnaest godina otputovala sam u Zimbabve i provela nezaboravnu noć kampirajući pod zvijezdama usred afričke stepe. Iako sam očekivala da ću prepoznati nekoliko sazviježđa više nego što sam ih vidjela iznad europskih gradova, ništa me nije moglo pripremiti za takvo noćno nebo. Bila sam zadivljena – kao da je nebo postalo tamno sito kroz čije se rupice probija svjetlost.
Često se sjetim te slike kad čitam o tome kako je Bog rekao Abramu da prebroji zvijezde. Usprkos brojnim blagoslovima, Abram je očajavao jer nije imao potomstvo. Sve što je želio od Boga bilo je jamstvo da će imati barem jedno dijete koje će nastaviti njegovu lozu (r. 2,3). Bog je potvrdio da će imati baštinika (r. 4). Zatim rekao nešto još nevjerojatnije: Abramovo potomstvo bit će brojno kao zvijezde na nebu (r. 5).
Abram je tražio od Boga svijeću nade. Ali Bog je odgovorio milijunima sjajnih svjetala. Kada se molimo, često pomislimo da su naši zahtjevi preveliki za Boga. Ovaj odlomak propituje taj stav: što ako naša očekivanja nisu prevelika, nego premala? Božja je dobrota obilna, a njegovi su blagoslovi obilni. Neka nas ova spoznaja ohrabri dok danas dolazimo pred Božje prijestolje milosti.
– Tanya Marlow
Nijedan problem nije veći od izobilne Božje dobrote.