Odbacimo dakle djela tmine, a obucimo se u oružje svjetla!

Rimljanima 13:12

BILA sam jako uzbuđena što ću prvi put staviti nove naočale, ali nakon samo nekoliko sati htjela sam ih baciti. Oči su me boljele, a u glavi mi je tutnjalo zbog nove dioptrije. Uši i nos boljeli su me od novih okvira. Sljedećeg jutra sam zastenjala kad sam se sjetila da ih moram staviti. Morala sam se njima služiti svakoga dana kako bi mi se tijelo prilagodilo. Trebalo mi je nekoliko tjedana, ali nakon toga nisam ni primijetila da ih nosim.

Sve novo zahtijeva prilagodbu, ali s vremenom se priviknemo i sve bolje nam pristaje. Možda čak vidimo stvari koje prije nismo vidjeli. U Poslanici Rimljanima 13. apostol Pavao potiče Kristove sljedbenike da se obuku »u oružje svjetla« (r. 12) i žive kako se dolikuje. Oni već jesu povjerovali u Isusa, ali čini se da su zadrijemali i postali samozadovoljni; trebali su se probuditi i poduzeti nešto, živjeti pošteno i odbaciti »djela tmine« (r. 11,12). Pavao ih je ohrabrio da se obuku u »Gospodina Isusa Krista«, da misle i ponašaju se poput njega (r. 14).

Ne počinjemo odražavati Isusovu ljubav, blagost, strpljivost, dobrotu, milosrđe i vjernosti preko noći. To je dugi proces odabiranja da se obučemo »u oružje svjetla» svakoga dana, čak i onda kada to ne želimo jer nam je neudobno.

– Karen Pimpo

S vremenom, Isus nas svakoga dana mijenja na bolje.