Duhovna stvarnost

Bog zna naše potrebe

by · Published · Updated

Pročitajte: Evanđelje po Mateju 6:25-34
25 Zato vam kažem: Ne budite tjeskobno zabrinuti za svoj život: što ćete jesti i što ćete piti; ni za svoje tijelo, u što ćete se obući. Nije li život vrjedniji od hrane i nije li tijelo vrjednije od odijela? 26 Pogledajte ptice nebeske! One ne siju, ne žanju, ne sabiru u žitnice, a vaš ih nebeski Otac hrani. Niste li vi vrjedniji od njih? 27 Tko si od vas može svojim brigama produljiti život za samo jedan sat? 28 I što ste tako tjeskobno zabrinuti za odijelo? Pogledajte ljiljane u polju! Kako rastu! Ne rade i ne predu. 29 Ipak vam kažem: Ni Salomon u svemu svojemu sjaju nije bio tako odjeven kao jedan jedini od njih. 30 I kad Bog travu, što danas stoji na polju, a sutra se baca u peć, tako odijeva, koliko više će vas, malovjerni! 31 Ne budite dakle tjeskobno zabrinuti i ne pitajte: Što ćemo jesti, što ćemo piti, čim ćemo se odjenuti? 32 Za sve se to brinu neznabošci. A vaš nebeski Otac zna da vam sve to treba. 33 Tražite najprije Božje kraljevstvo i njegovu pravdu, i sve će vam se to dodati. 34 Ne budite dakle tjeskobno zabrinuti za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan pobrinuti sam za se. Svaki dan ima dosta svojega vlastitog zla.

Tražite najprije Božje kraljevstvo…

Matej 6:33

LANDO, vozač jedne vrste javnog prijevoza na Filipinima u Manili, pio je kavu na štandu uz cestu. Oni koji svakodnevno putuju na posao ponovno su se vratili nakon karantene zbog bolesti COVID-19. A današnji sportski događaj znači više putnika, razmišljao je. Vratit ću izgubljeni prihod. Napokon se mogu prestati brinuti.

Spremao se krenuti kad je na obližnjoj klupi ugledao Ronnieja. Čistač ulica izgledao je zabrinuto, kao da se mora nekome izjadati. Ali svaka minuta je važna, pomislio je Lando. Što više putnika, više novca. Ne mogu se zadržavati. No osjetio je da Bog želi da mu pristupi pa je to i učinio.

Isus je razumio koliko je teško ne biti tjeskobno zabrinut (r. 25-27), pa nas uvjerava da naš nebeski Otac točno zna što nam treba (r. 32). Podsjeća nas da ne budemo tjeskobni, nego da mu vjerujemo i činimo ono što on želi (r. 31-33). Dok prihvaćamo i pokoravamo se njegovim nakanama, možemo biti sigurni da će se naš Otac, koji »travu, što danas stoji na polju, a sutra se baca u peć, tako odijeva«, pobrinuti za nas u skladu sa svojom voljom (r. 30).

Nedugo nakon njihova razgovora čistač je prihvatio Krista kao Spasitelja. »A Bog je ipak osigurao dovoljno putnika toga dana«, rekao je Lando. »Podsjetio me da su moje potrebe njegova briga, a na meni je da ga slijedim.«

– Karen Huang

Ne brinimo se tjeskobno. Bog se brine i skrbi o nama.