Promjena mjesta
17. svibnja
2 Korinćanima 5:8
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Čuo sam tvoju molitvu i vidio tvoje suze. I eto, ozdravit ću te opet.
2 Kraljevima 20:5
»MOLITE se za mene jer me čeka magnetska rezonancija mozga.« »Da se moja djeca vrate u crkvu.« »Utjehu za Davea, koji je izgubio ženu.« Naš tim za pastoralnu službu tjedno prima popis molitvenih potreba, moli se za njih i svakoj osobi pošalje rukom pisanu poruku. Zahtjevi su ogromni, a naši se napori čine neprimijećenima. No to se promijenilo nakon što sam od Davea, ožalošćenog supruga zbog gubitka voljene supruge, primila iskrenu zahvalnicu za poslanu poruku. Ponovno sam shvatila važnost molitve.
Isus je pokazao da se trebamo moliti iskreno i često, s vjerom punom nade. Dok je bio na zemlji, odlazio je na samotna mjesta da se moli (Marko 1:35; 6:46; 14:32).
Stotinama godina prije i izraelski kralj Ezekija naučio je tu lekciju. Rečeno mu je da će se smrtno razboljeti (2 Kraljevima 20:1). U nevolji i gorko plačući, Ezekija »okrenu lice k zidu i upravi Gospodinu… molitvu« (r. 2). Božji je odgovor bio trenutačan. Izliječio je Ezekiju, dodao mu petnaest godina života i obećao da će spasiti kraljevstvo od neprijatelja (r. 5,6). Bog je odgovorio na njegovu molitvu ne zato što je Ezekija to zaslužio, nego »zbog sebe i zbog svojega sluge Davida« (r. 6). Možda nećemo uvijek dobiti ono što tražimo, ali budimo sigurni da Bog djeluje i kroz svaku molitvu.
– Karen Pimpo
Nebeski Oče, hvala ti što slušaš i naše molitve.
17. svibnja
15. svibnja
14. svibnja
13. svibnja