Kad se život očitovao
4. prosinca
1 Ivanova 1:2
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
»Ja sam svjetlo svijeta. Tko ide za mnom, ne hoda u tmini, nego će imati svjetlo života.«
Ivan 8:12
CESTA kojom sam se vozila kući bila je obavijena maglom i vidljivost je bila loša. Uplašena, molila sam Boga da mi pošalje nešto što ću slijediti. Iznenada, veliki kamion skrenuo je sa sporedne ceste. Njegova stražnja vrata bila su uokvirena jarkim svjetlima. Probijajući se kroz maglu, jarka svjetla kao da su dozivala: »Slijedi me.« Sljedećih desetak kilometara moj je pogled bio usmjeren na ta svjetla. Vozila sam sigurno.
Svjetlo je nužno za prevladavanje mraka. Ali Isusove riječi tijekom Blagdana sjenica nemaju nikakve veze s noći, ni s maglom ni s tamom životnih teškoća. Rekao je da je on »svjetlo svijeta« i tko god njega slijedi »neće ići po tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život« (r. 12, K. S.). Govorio je o tami koja nas zasljepljuje za Boga i odvraća od svega što on ima za nas. Grijeh, sebičnost pa čak i optužujući bijes prema Bogu stvara tamu, nešto što samo Isusovo svjetlo može raspršiti. Isus ne postavlja zagonetku svojim slušateljima, ni nama; jednostavno kaže da je on Svjetlo. Poziva nas da ga slijedimo na životnom putu na koji tama ne može prodrijeti.
Isus zna koliko je život težak, zato nas susreće ondje gdje jesmo i poziva: »Slijedi me!« Usmjerimo pogled na svjetlost koju daje Isus. On zna put kroz tamu.
– Catherine Campbell
Hvala ti, Isuse, što si Svjetlost koja može probiti svaku tamu u našem životu. Nauči nas živjeti po tvojoj Riječi.
4. prosinca
2. prosinca
30. studenoga