On nas je spasio i pozvao svetim pozivom, ne po našim djelima, nego po svojoj odluci i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vječnih vremena.

2 Timoteju 1:9

KAO dijete, moja se kći voljela igrati sa svojim švicarskim sirom. Stavila bi pastelno žuti ‘komad sira’ na lice poput maske, govoreći: »Vidi mama«, a njezine su sjajne zelene oči virile iz dviju rupa u siru. Kao mlada mama, ta maska od švicarskog sira sažela je moje osjećaje o vlastitim naporima – iskreno dane, pune ljubavi, ali toliko nesavršene. Pune rupa.

O, kako čeznemo živjeti svetim životom – životom odvojenim za Boga, biti poput Isusa. Ali, dan za danom, čini se da je svetost nedostižna. Na njezinu mjestu naša je ‘svetost’.

U Drugoj poslanici Timoteju (1:6,7) Pavao piše svom štićeniku Timoteju, potičući ga da živi u skladu sa svojim svetim pozivom. Apostol je zatim objasnio da nas je Bog spasio »i pozvao svetim zvanjem ne po našim djelima, već po vlastitoj odluci i milosti« (r. 9, K. S.). Život je moguć ne zbog onoga što mi jesmo, nego zbog Božje milosti »koja nam je od vječnosti dana u Kristu Isusu« (r. 9, K. S.). Možemo li prihvatiti Božju milost i živjeti po sili koju ona pruža?

Bilo da je riječ o roditeljstvu, braku, poslu ili ljubavi prema bližnjemu, Bog nas poziva na sveti život – koji nije moguć bez njegove beskrajne milosti.

– Elisa Morgan

Oče, molimo te pomogni nam oslanjati se na tvoju milost, a ne na svoje napore da živimo svetim životom.