Bog je tamo
10. srpnja
Ako na nebo uziđem, ti si tamo; ako se spustim u Podzemlje, gle, i ondje si.
Psalam 139:8
Psalam 139:8
Riješiti se prtljage
Pročitajte: Postanak 33:1-11
1 Kad Jakov podiže oči i vidje Ezava s četiri stotine ljudi, razdijeli djecu Lei i Raheli i objema sluškinjama. 2 Sprijeda postavi sluškinje i njihovu djecu, za njima Leu i njezinu djecu, a na kraju Rahelu s Josipom. 3 A sam pođe pred njima i nakloni se sedam puta do zemlje, dok se ne približi svom bratu. 4 Ezav mu pohita ususret, zagrli ga, pade mu oko vrata i poljubi ga, i zaplakaše obojica.
5 Kad onda podiže svoje oči i ugleda žene i djecu, upita: »Tko su ti ovi?«
Odgovori: »To su djeca što ih Bog darova tvojemu sluzi.«
6 Pristupiše sluškinje s djecom i nakloniše se. 7 Tad pristupi i Lea s djecom i nakloni se. Na kraju pristupiše Josip i Rahela i nakloniše se.
8 On upita: »Što si htio s tom čitavom četom, koju susretoh?« On odgovori: »Htio sam time naći milost u očima svoga gospodara.«
9 Ezav reče: »Imam dosta, dragi brate! Zadrži što je tvoje!«
10 Ali Jakov odvrati: »Ne, ako sam našao milost u tvojim očima, onda primi dar od mene! Jer gledam u tvoje lice kao što se gleda u lice kojega nebesnika, i ti me tako lijepo dočeka. 11 Primi dakle moj pozdravni dar što ti je doveden! Jer Bog me obilato blagoslovi, i imam svega dosta.« I prisili ga te primi.
5 Kad onda podiže svoje oči i ugleda žene i djecu, upita: »Tko su ti ovi?«
Odgovori: »To su djeca što ih Bog darova tvojemu sluzi.«
6 Pristupiše sluškinje s djecom i nakloniše se. 7 Tad pristupi i Lea s djecom i nakloni se. Na kraju pristupiše Josip i Rahela i nakloniše se.
8 On upita: »Što si htio s tom čitavom četom, koju susretoh?« On odgovori: »Htio sam time naći milost u očima svoga gospodara.«
9 Ezav reče: »Imam dosta, dragi brate! Zadrži što je tvoje!«
10 Ali Jakov odvrati: »Ne, ako sam našao milost u tvojim očima, onda primi dar od mene! Jer gledam u tvoje lice kao što se gleda u lice kojega nebesnika, i ti me tako lijepo dočeka. 11 Primi dakle moj pozdravni dar što ti je doveden! Jer Bog me obilato blagoslovi, i imam svega dosta.« I prisili ga te primi.
Ezav mu pohita ususret, zagrli ga…
Postanak 33:4
NA sveučilištu sam jedan semestar studirala djela Williama Shakespearea. Za to sam trebala debeli udžbenik koji je sadržavao sve što je Shakespeare ikada napisao. Knjiga je bila teška oko dva kilograma i jedva sam ju nosila. Tolika težina prouzročila mi je bol u leđima, a nakraju je pukla metalna kopča na torbi!
Neke su stvari jednostavno preteške da ih nosimo. Emocionalna prtljaga iz prošlosti može nas opteretiti gorčinom i mržnjom. Ali Bog želi da imamo slobodu koju donosi opraštanje ljudima i, kada je to moguće, pomirenje s njima (Kološanima 3:13). Što je dublja bol, to dulje može trajati. To je u redu. Trebalo je mnogo godina da Ezav oprosti Jakovu što mu je preoteo prvorodstvo i blagoslov (Postanak 27:36).
Kad su se njih dvojica konačno ponovno susrela, Ezav je oprostio svome bratu i zagrlio ga (33:4). Nisu progovorili ni jednu riječ prije nego što su obojica zaplakala. S vremenom je Ezava napustio gnjev koji ga je tjerao da razmišlja o ubojstvu brata (27:41). Te su godine jednako tako dale Jakovu priliku da vidi koliko je naudio svome bratu. Bio je ponizan i pun poštovanja tijekom cijelog susreta (33:8-11).
Na kraju su oba brata došla do mjesta gdje nijedan od drugoga nije ništa zahtijevao (r. 9,15). Bilo je dovoljno oprostiti i steći oprost, i osloboditi se teške prtljage prošlosti.
– Jennifer Benson Schuldt
Dragi Bože, molimo te oslobodi nas gorčine i ljutnje.