Blaženi žalosni! Oni će se utješiti.

Matej 5:4

JEDAN od najvećih pisaca himni svih vremena, Isaac Watts, napisao je Kad promatram čudesan križ. Pišući stihove, koristio se stilskom figurom paradoksa kako bi pokazao kontrast u temama: »svoj najveći dobitak smatram gubitkom« i »izlijte prijezir na sav svoj ponos«. Takve se riječi upotrebljavaju u prividnoj suprotnosti same sa sobom. U slučaju Wattsovih stihova, ta je stilska figura duboko smislena.

Isus je često rabio paradoks. »Blaženi siromašni u duhu!« (r. 3), rekao je, sugerirajući da će oni koji nemaju nade dobiti više nego što bi se ikada mogli nadati. Kad vi ili ja tugujemo zbog gubitka drage osobe i kada smo obeshrabreni, Isus kaže da ćemo »se utješiti« (r. 4). Krist je pokazivao kako u Božjem kraljevstvu ne vrijede uobičajena pravila života.

Ti nam paradoksi govore da život u Kristu prkosi svim očekivanjima: mi koji smo nitko, cijenjeni smo kao netko. Isus je na križu nosio vidljivi paradoks – krunu od trnja. Isaac Watts uzeo je taj simbol rugla i, paradoksalno, dao mu nevjerojatnu ljepotu: »Jesu li se ikada susrele takva ljubav i tuga, / ili trnje spleteno u tako bogatu krunu?« To nas duboko dira, ali smo svjesni posljednjeg stiha: »Ljubav tako nevjerojatna, tako božanska, / zahtijeva moju dušu, moj život, moje sve.«

– Kenneth Petersen

Dragi Bože, hvala ti za tvoju žrtvu na križu, što si nas učinio važnim u svome Kraljevstvu.