Duhovna stvarnost

Selektivna sjećanja

by · Published · Updated

Pročitajte: Knjiga Brojeva 11:4-9
4 I kad se svjetina što je bila među njima polakomila za drugim jelima, stadoše sinovi Izraelovi opet jadikovati. Tužili su se: »Tko će nam dati da jedemo mesa? 5 Spominjemo se riba što smo ih jeli u Egiptu badava, krastavaca i dinja, poriluka, crvenoga luka i češnjaka. 6 A sad nam je da poginemo. Ovdje nema upravo ničega. Oči nam ne vide ništa drugo osim mane.« 7 Mana je bila kao sjeme korijandrovo i nalik na bdelij. 8 Narod je išao okolo i sakupljao je, mljeo je na žrvnjevima ili tucao u stupama, kuhao u loncima i pravio od nje kolače. Okus joj je bio kao okus kolača pripravljena s uljem. 9 Kad bi noću pala rosa na tabor, pala bi s njom i mana.

… stadoše sinovi Izraelovi opet jadikovati. Tužili su se: »Tko će nam dati da jedemo mesa? Spominjemo se riba što smo ih jeli u Egiptu badava… Brojevi 11:4,5

U 2020-ima mladi bračni par živi kao u 1940-ima. Njihov namještaj, odjeća i automobil su iz tog razdoblja. Prihvaćaju taj način života, izbjegavaju modernu tehnologiju, igraju društvene igre i vikendima posjećuju plesnjake iz 1940-ih. Privukao ih je taj »jednostavan život«, objasnili su. No, naravno, to nije autentično iskustvo 1940-ih, jer je stvarnim 1940-ima dominirao užasan Drugi svjetski rat.

I Izraelci su imali selektivna sjećanja. U pustinji su se zasitili mane (r. 6-9). Počeli su jadikovati jer nije bilo mesa i ribe ni ukusnog povrća koje su jeli u Egiptu: »krastavaca i dinja, poriluka, crvenoga luka i češnjaka« (r. 5). Nevjerojatno, ali zaboravili su užase ropstva. Čak i kad su bili nadomak Obećanoj zemlji, bili su spremni vratiti se u Egipat (14:4).

Kad smo suočeni s teškim razdobljima, često sa sjetom gledamo unatrag. Sjećamo se lijepih stvari, a ružne zaboravljamo. Sjećamo se Egipta bez ropstva. Ali u pustinji Bog je vodio Izraelce pomoću stupa od vatre i oblaka, hranio ih je manom i obećao zemlju u kojoj teku med i mlijeko. Kad god nas snađu nevolje, umjesto da gledamo unatrag, oslonimo se na Božje vodstvo i njegovo proviđanje u sadašnjosti i pouzdajmo se u njegovo obećanje za dobru budućnost.

– Tanya Marlow

Zaboravimo što je iza i težimo za onim što je ispred.