Duhovna stvarnost

Velikodušno davanje

by · Published · Updated

Pročitajte: Ponovljeni zakon 14:23-29
23 Jedi pred Gospodinom, Bogom svojim, na mjestu koje on izabere da tamo prebiva njegovo ime, desetinu svojega žita, vina i ulja i prvine svojih goveda i ovaca, da se naučiš vazda bojati se Gospodina, Boga svojega! 24 Ako li je put za te predug, tako da ne možeš odnijeti jer je od tebe predaleko udaljeno mjesto koje Gospodin izabra za prebivalište svojemu imenu, kad te blagoslovi Gospodin, Bog tvoj, 25 onda pretvori u novac! Uzmi novac sa sobom i odi u mjesto koje izabra sebi Gospodin, Bog tvoj! 26 Kupi za novac sve što želiš: goveda, ovaca, vina, jakih pića i svega što ti zaište srce! I jedi ondje pred Gospodinom, Bogom svojim, te se veseli sa svojom obitelju! 27 Pri tom ne zaboravi na levita koji boravi u tvojim mjestima! Jer on nema kod tebe dijela ni baštine. 28 Svake treće godine odvoji svu desetinu od svojih dohodaka one godine i ostavi je u svom mjestu! 29 Onda mogu doći levit koji kod tebe nema dijela ni baštine, stranac, sirota i udovica, koji žive u tvojim mjestima, i najesti se do sitosti, da te blagoslovi Gospodin, Bog tvoj, u svim poslovima što ih obavljaš.

… odvoji svu desetinu od svojih dohodaka… Onda mogu doći… stranac, sirota i udovica… i najesti se do sitosti…

Ponovljeni zak. 14:28-29

KAD su Oswald i Biddy Chambers vodili biblijsku školu u Londonu od 1911. do 1915. godine, ostali su vjerni svome životnom načelu: nikada ne odbiti one u potrebi. No neki oprezni Londončani bili su zabrinuti – uvjereni da će netko to sigurno zloupotrijebiti. Kao odgovor, Oswald je primijetio, ne pozivajući druge da ga slijede: »Moja je odgovornost davati. Bog će se pobrinuti za one koji traže.«

Obojica su slijedila primjer našega velikodušnog Stvoritelja. Kroz upute koje je dao Mojsiju, Bog je svome narodu pokazao kakao da žive i kako da se brinu jedni za druge, dijeleći hranu i imovinu. Mojsije je podsjetio Izraelce da svake tri godine odvoje »svu desetinu« kako bi levit, stranac, sirota i udovica« mogli doći i »najesti se do sitosti« (r. 28,29). Kroz velikodušnost svojeg naroda Bog se brine za najranjivije.

Pouzdanje obitelji Chambers u Boga bilo je toliko duboko i stvarno da su davali dragovoljno i bez preispitivanja jer su naučili »vazda bojati se Gospodina« (r. 23) i primati njegov blagoslov »u svim poslovima« koje su obavljali (r. 29).

I nas to može nadahnuti da dajemo otvorena srca, oslanjajući se na Boga za mudrost i razboritost. Znamo da će nas Bog velikodušno voditi i usmjeravati, baš kao što se brine za strance, siročad i udovice – i danas.

– Amy Boucher Pye

Velikodušni Bože, ti si izvor svaga dobroga. Štujemo te.