Duhovna stvarnost

Ostati u Isusu

by · Published · Updated

Pročitajte: Evanđelje po Luki 22:14-23
14 U određeni čas sjede Isus za stol i apostoli s njim. 15 On im reče: »Vrlo sam želio ovu vazmenu gozbu održati s vama, prije nego podnesem muku. 16 Jer vam kažem: Ne ću je više jesti, dok se ne dovrši u Božjem kraljevstvu.« 17 Tada uze čašu, zahvali i reče: »Uzmite je i razdijelite među sobom! 18 Jer vam kažem: Odsad ne ću više piti od trsova roda, dok ne dođe Božje kraljevstvo.« 19 Onda uze kruh, zahvali, razlomi ga i dade im ga govoreći: »Ovo je moje tijelo koje se predaje za vas. Ovo činite u spomen na mene!« 20 Isto tako uze poslije večere čašu i reče: »Ova čaša Novi je savez u mojoj krvi koja se prolijeva za vas.
Najava izdaje
21 Ali evo, ruka mog izdajnika je sa mnom na stolu. 22 Sin Čovječji ide, doduše, kao što je određeno; ali teško čovjeku koji ga izdaje!« 23 Tada oni stadoše jedan drugoga pitati tko je od njih koji bi to mogao učiniti.

Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu.

Ivan 6:56

»ZADOVOLJSTVO je potpuno tek kada je zapamćeno.« Ove riječi, koje izgovara jedan lik u knjizi C. S. Lewisa Izvan tihoga planeta, prikazuju radost koju osjećamo prisjećajući se dragocjenih životnih iskustava. Iako s pravom uživamo u planinskom krajoliku ili se sjećamo važnog događaja s voljenom osobom, ono što osjećamo može biti samo početno zadovoljstvo. Često razmišljanje o tim trenucima (i onima sličnim njima) umnožava radost što smo ih doživjeli.

Možda je to još jedan razlog zašto Isus nalaže svojim učenicima da redovito sudjeluju u onome što nazivamo Gospodnjom večerom. Dok su blagovali pashalnu večeru noć prije njegove smrti, Isus joj je dodao još jedno značenje. Beskvasni kruh i »čaša« predstavljaju njegovo tijelo i njegovu krv (Luka 22:19,20). Učenici su to trebali redovito činiti njemu na spomen (r. 19).

Židovski narod prisjeća se kako ih je Bog izbavio iz Egipta slaveći Pashu, svetkovinu beskvasnih kruhova (Izlazak 12:17). Oni koji vjeruju u Isusovu žrtvu navješćuju Božje izbavljenje od posljedica grijeha sudjelovanjem u Gospodnjoj večeri – ozbiljnom, ali radosnom spomenu. Redovitim sudjelovanjem u tome pokazujemo što znači ostati u zajedništvu s Isusom (Ivan 6:56) i uživati u zajedništva s njim.

– Kirsten Holmberg

Oče, pomogni nam da se sjećamo tvoje dobrote!