Božja obećanja

Pročitajte: Knjiga Postanka 50:22-26
22 I Josip je prebivao u Egiptu, on i obitelj njegova oca. Josip poživje sto i deset godina. 23 Od Efrajima vidje praunuke; i sinovi Makira, sina Manašeeva, rodiše se još za Josipova života.
24 Jednoga dana reče Josip svojoj braći: »Ja ću skoro umrijeti; ali će se Bog sigurno zauzeti za vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju koju je pod zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu.«
25 Tada zakle Josip Izraelove sinove i reče: »Kad se Bog jedanput milostivo zauzme za vas, tad uzmite sa sobom moje kosti odavde!«
26 I umre Josip, a bilo mu je sto i deset godina. Balzamiraše ga i položiše u lijes u Egiptu.

… Josip… reče: »Kad se Bog jedanput milostivo zauzme za vas, tad uzmite sa sobom moje kosti odavde!«

Postanak 50:25

PIETER svake večeri poljubi uokvirenu sliku svojih ostarjelih roditelja. Prošlo je mnogo godina otkako je posljednji put bio s njima. Kao mladić postao je kršćanin, no obitelj i zajednica vršili su pritisak na njega da se odrekne svoje novostečene vjere. Kad je to odbio učiniti, roditelji su ga se odrekli. »U Bibliji je Bog obećao da će pomoći svojoj djeci u teškim vremenima, a ja sam mu vjerovao«, rekao je Pieter. »Odluka da ga slijedim donijela je patnju, ali on mi je pomogao da ustrajem.«

Pieter je duboko uvjeren da Bog održava svoju riječ, pa se s pouzdanjem oslanja na njegova obećanja. U Knjizi Postanka čitamo da je i Josip, na kraju svojeg života, bio siguran u Božja obećanja. Rekao je svojoj braći: »Ja ću skoro umrijeti; ali će se Bog sigurno zauzeti za vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju koju je pod zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu« (r. 24). Josip je bio uvjeren da će Bog odvesti svoj narod u Kanaan. Zato je naredio Izraelcima: »… uzmite sa sobom moje kosti odavde!« (r. 25) Četiri stotine godina poslije, tijekom izlaska iz Egipta, »Mojsije uze sa sobom Josipove kosti« (Izlazak 13:19). Naposljetku, »Kosti Josipove, što su ih sinovi Izraelovi bili sa sobom donijeli iz Egipta, pokopaše u Šekemu« (Jošua 24:32).

Vjerujmo Božjim obećanjima i živimo u skladu s njima.

– Karen Huang

Bože, hvala ti na tvojim divnim obećanjima.