Pročitajte: Poslanica Efežanima 5:15-2015 Gledajte dakle pomno kako živite: ne kao ludi, nego kao mudri. 16 Dobro iskoristite vrijeme, jer su dani zli! 17 Zato ne budite nerazumni, nego uvidite što je volja Gospodnja! 18 I ne opijajte se vinom, u kojemu je raspuštenost, nego se punite Duhom. 19 Govorite među sobom psalmima i hvalospjevima, i duhovnim pjesmama. Pjevajte i kličite u svome srcu Gospodinu. 20 Zahvaljujte svagda za sve, u imenu Gospodina našega Isusa Krista, Bogu i Ocu!
Gledajte dakle pomno kako živite… Zahvaljujte svagda za sve, u imenu Gospodina našega Isusa Krista…
Efežanima 5:15,20
ŽENKA grbavog kita teška pedesetak tona zaplela se u ribarsku mrežu uz obalu Kalifornije, zarobljena u zamršenom kupku. Stotine metara užadi i stotine kilograma rakolovki omotalo se oko njezina tijela dok se borila održati se na površini. Četvorica ronilaca priskočila su joj u pomoć, plivajući ispod njezina trbuha. Sat vremena rezali su užad – vrlo opasan posao jer ih je i mali udarac repnom perajom mogao ubiti. Kad su ju napokon oslobodili, umjesto da odmah pobjegne, plivala je oko svakog ronioca i nježno ga gurkala. »Kao da nam zahvaljuje«, rekao je jedan od njih.
Bez obzira na to mogu li kitovi izraziti zahvalnost ili ne, za ljudska bića zahvalnost je itekako bitna. To je ključno za naš život s Bogom. Mnogi mu zahvaljuju za velike blagoslove (rođenje djeteta ili ozdravljenje). Međutim, Pavao nas poziva da budemo zahvalni za svaki dar koji primimo, za svaki djelić dobrote koju susrećemo. Trebamo zahvaljivati »svagda za sve, u imenu Gospodina…« (r. 20). Ne ponekad. Ne samo u iznimnim trenucima. Uvijek. I da bi naglasio svoju misao, Pavao nastavlja: »Dobro iskoristite vrijeme… Zahvaljujte svagda za sve…« (r. 16,20).
Iskrena zahvalnost je više od riječi koju izgovaramo povremeno; to je stav našeg srca. Zahvalnost nas iznova i iznova usmjerava Bogu, u trajnoj radosti i slavljenju.
– Winn Collier
Bože, nauči nas zahvalnosti, ponajprije tebi.
