Znajte, ljubljena braćo moja: neka bude svaki čovjek brz u slušanju, a spor u govorenju i spor u srdžbi.

Jakovljeva 1:19

MOJ prijatelj Alex, urednik knjiga, pregledavao je svoju e-poštu očekujući ljutito pismo jednog autora. Već mjesecima je radio s jednim uglednim poduzetnikom na rukopisu njegove knjige. No, izdavač je neočekivano odlučio obustaviti objavljivanje zbog problema u tvrtki. Nakon što je Alex poslao autoru tu vijest, pripremio se na neugodan razgovor.

Tjedan dana poslije stigao je odgovor. »Nisam odmah odgovorio jer sam htio razmisliti o svojim riječima i kako ću reagirati«, napisao je. Izrazio je razočaranje, a zatim smireno izjavio da je, prema njegovu mišljenju, izdavač mogao bolje postupiti u cijeloj situaciji.

Autorov mudar i odmjeren odgovor ostavio je snažan dojam na mene. Njegovo ponašanje odražavalo je ono što Biblija naučava o tome kakva bi naša komunikacija trebala biti, osobito kada smo ljutiti. Apostol Jakov kaže da zauzdamo svoj jezik jer je riječima lako zgriješiti (r. 1:26; 3:5,6). Pozvani smo najprije slušati druge kako bismo ih razumjeli, a tek onda birati riječi i promisliti je li uopće potrebno naljutiti se (1:19).

Suzdržanost u govoru ne samo da nam pomaže izbjeći grijeh i dopušta da nas Sveto pismo mijenja (r. 21) nego i drugima pokazuje kakav je Bog: »milosrdan i milostiv, strpljiv je i bogat dobrotom« (Psalam 103:8).

– Karen Huang

Proslavimo Boga svojim riječima – i svojom šutnjom.