Jer umrijeste, i vaš je život sakriven s Kristom u Bogu.

Kološanima 3:3

SRČIKA je središnji potporni stup nekih stabala. Iako je zapravo mrtva, ne trune niti gubi čvrstoću sve dok su vanjski, živi slojevi stabla očuvani. Građena od vlakana povezanih s prirodnim vezivom zvanim lignin, srčika može biti čvrsta poput čelika. Upravo zahvaljujući tom dijelu svoje strukture stablo može preživjeti prirodne nedaće.

Kad je Pavao poticao Kološane da žive uskrslim životom, mogao je upotrijebiti upravo sliku srčike da objasni kako se preobražavaju oni koji su spašeni. »… jer ste umrli i vaš je život sakriven s Kristom u Bogu!« (r. 3, K. S.) Premda Pavlov govor o tome da smo »umrli« na prvi pogled može zvučati obeshrabrujuće, u svjetlu uskrsnuća te riječi dobivaju sasvim novo značenje. Bog preobražava mrtvu jezgru naših bića, jačajući nas u snazi uskrslog Isusa da ustrajemo kroz životne kušnje.

Naša prijašnja narav je mrtva poput srčike stabla. Ipak, ostajemo jedinstvene osobe, onakve kakvima nas je Bog stvorio – i više od toga. On nas čini novima (Otkrivenje 21:5). Nova smo stvorenja u Kristu (2 Korinćanima 5:17). U Isusu »živimo, mičemo se i jesmo« (Djela ap. 17:28).

U samoj građi stabla možemo vidjeti živopisnu sliku našeg života u Kristu. Hvala Bogu što nas je preveo iz smrti u život!

– Elisa Morgan

Dragi Bože, molimo te, ojačaj naše unutarnje biće, naši su životi skriveni u tebi.