Pročitajte: Psalam 57

Probudi se, dušo moja, probudi se, harfo i citro, da probudim zoru.

Psalam 57:9

STRAH nas može paralizirati. Znamo sve razloge zbog kojih se bojimo – sve što nas je povrijedilo u prošlosti, može se ponovo dogoditi. Zbog toga stojimo na mjestu – ne možemo natrag, a previše se bojimo krenuti naprijed. Ja to ne mogu učiniti. Nisam dovoljno pametna, jaka ni hrabra ponovo proći kroz svu tu bol.

Zadivljena sam kako Frederick Buechner opisuje Božju milost kao nježni glas koji govori: »Tu je svijet. Dogodit će se i strašne i lijepe stvari. Ne boj se. Ja sam s tobom.«

U našem svijetu događaju se strašne stvari: oni koji su povrijeđeni, nanose bol drugima. Kao i David, i mi imamo svoju priču o tome kad nas je okružilo zlo, kad su nas drugi razdirali poput lavova (r. 5). I mi vapimo Bogu (r. r. 2,3).

No zato što je Bog s nama, mogu se dogoditi i prekrasne stvari. Kada Mu donosimo svoje boli i strahove, primamo ljubav daleko veću od bilo čega što nam može nauditi (r. r. 2-4), milost tako neizmjernu da seže do neba (r. 11). Čak i kad nam prijeti propast, Njegova je ljubav sigurno utočište. Tu se sklanjamo i obnavljamo (r. r. 2,8) do dana kad će nam se vratiti hrabrost i kad ćemo biti spremni pozdraviti novi dan i veličati Boga riječima: »Tebe ću slaviti među narodima, Svemogući, Tebi ću svirati među pucima« (r. 11).

– Monica Brands

Božja ljubav i ljepota čine nas hrabrima.