Zakazani sastanak
21. studenoga
Kao što je ljudima određeno jednom umrijeti, a potom dolazi sud.
Hebrejima 9:27
Hebrejima 9:27
Složiti se da se ne slažemo
Pročitajte: Poslanica Rimljanima 14:1-13
1 Slaboga u vjeri primajte lijepo, ali ne osuđujte mišljenja. 2 Jedan naime vjeruje da smije sve jesti, a onaj koji je slab jede povrće. 3 Neka onaj koji jede ne prezire onoga koji ne jede, a onaj koji ne jede neka ne osuđuje onoga koji jede, jer ga je Bog primio. 4 Tko si ti da sudiš tuđemu sluzi? On svojemu gospodaru stoji ili pada; a stajat će jer ga Gospodin može podignuti. 5 Jer jedan razlikuje dan od dana, a drugi smatra sve dane jednakima: svatko neka je uvjeren za svoje mišljenje! 6 Onaj koji pazi na dan, zbog Gospodina pazi; i koji jede, zbog Gospodina jede, jer zahvaljuje Bogu. I koji ne jede, zbog Gospodina ne jede te zahvaljuje Bogu. 7 Doista, nijedan od nas ne živi samomu sebi, i nijedan ne umire samomu sebi. 8 Jer ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Ako dakle živimo, ili ako umiremo, Gospodnji smo. 9 Krist je zato umro i oživio da zavlada i mrtvima i živima. 10 A, ti, zašto osuđuješ svojega brata? Ili zašto prezireš svojega brata? Jer svi ćemo stajati pred Božjim sudom. 11 Pisano je naime:
»Tako ja živ bio, govori Gospodin,
meni će se pokloniti svako koljeno,
i svaki će jezik slaviti Boga.«
12 Tako će dakle svatko od nas dati Bogu račun za sebe.
13 Zato ne sudimo više jedni drugima; nego više mislite na to da ne postavljate bratu spoticanja ili sablazni!
»Tako ja živ bio, govori Gospodin,
meni će se pokloniti svako koljeno,
i svaki će jezik slaviti Boga.«
12 Tako će dakle svatko od nas dati Bogu račun za sebe.
13 Zato ne sudimo više jedni drugima; nego više mislite na to da ne postavljate bratu spoticanja ili sablazni!
Stoga nastojmo oko onoga što promiče mir, i uzajamno izgrađivanje!
Rimljanima 14:19
SJEĆAM se da je moj otac govorio kako je bilo teško prekinuti beskonačne prepirke oko različitih tumačenja Biblije. Za razliku od toga, sjetio bi se kako je bilo dobro kada su se obje strane složile da se ne slažu.
No zar je stvarno moguće ostaviti po strani nepomirljive razlike kad je, čini se, mnogo toga na kocki? To je jedno od pitanja na koje apostol Pavao odgovara u novozavjetnome pismu vjernicima u Rimu. Pišući čitateljima upletenim u društveni, politički i vjerski sukob, predlaže načine pronalaženja zajedničkog jezika i u najzaoštrenijim okolnostima (14:5,6). Prema Pavlovu mišljenju, moguće je složiti se da se ne slažemo ako se sjetimo kako će svatko od nas odgovarati Gospodinu, ne samo za svoja mišljenja nego i kako postupamo jedni s drugima u svojim različitostima (r. 10).
Sukobi mogu postati prilikama da se sjetimo kako su neke stvari važnije od vlastitih ideja – čak važnije od naših tumačenja Biblije. Svi ćemo odgovarati za to jesmo li voljeli druge, čak i svoje neprijatelje, kao što je Krist ljubio nas.
Kada sad razmišljam o tome, sjećam se da je moj otac govorio kako je dobro ne samo složiti se da se ne slažemo nego to učiniti s uzajamnom ljubavlju i poštovanjem.
– Mart DeHann
Možemo se složiti da se ne slažemo – uzajamno se poštujući.