Prozor u prekrasno
21. prosinca
I noći više ne će biti, i neće trebati svjetla svjetiljke, ni sunčanoga svjetla, jer će ih obasjavati Gospodin Bog...
Otkrivenje 22:5
Otkrivenje 22:5
Nikad zaboravljeni
Pročitajte: Izaija 49:8-16
8 Ovako veli Gospodin:
»Uslišao sam te u vrijeme milosti.
Pomogao sam ti u dan spasenja.
Čuvao sam te, učinio sam te
posrednikom Saveza za narod,
da podigneš zemlju,
da razdijeliš opustjelu baštinsku zemlju,
9 da dovikneš sužnjevima: Iziđite!,
onima koji stanuju u mraku:
Dođite na svjetlo!
Odmah će oni pasti na putovima,
svoju će pašu još naći po svim golim visinama.
10 Ne će biti gladni ni žedni,
ne će ih pogađati jug ni sunce.
Jer će ih pratiti njihov milosrdnik
i odmarat će ih na izvorima voda.
11 Sve svoje gore obratit ću u putove.
Visoki će biti moji drumovi.«
12 Gle, ovi dolaze izdaleka!
Gle, oni od sjevera, od zapada
i oni od zemlje Sinimâ!
13 Kličite, nebesa! Veseli se, zemljo!
Podvikujte, gore!
Jer je Gospodin utješio svoj narod,
smilovao se siromasima u njemu.
»Uslišao sam te u vrijeme milosti.
Pomogao sam ti u dan spasenja.
Čuvao sam te, učinio sam te
posrednikom Saveza za narod,
da podigneš zemlju,
da razdijeliš opustjelu baštinsku zemlju,
9 da dovikneš sužnjevima: Iziđite!,
onima koji stanuju u mraku:
Dođite na svjetlo!
Odmah će oni pasti na putovima,
svoju će pašu još naći po svim golim visinama.
10 Ne će biti gladni ni žedni,
ne će ih pogađati jug ni sunce.
Jer će ih pratiti njihov milosrdnik
i odmarat će ih na izvorima voda.
11 Sve svoje gore obratit ću u putove.
Visoki će biti moji drumovi.«
12 Gle, ovi dolaze izdaleka!
Gle, oni od sjevera, od zapada
i oni od zemlje Sinimâ!
13 Kličite, nebesa! Veseli se, zemljo!
Podvikujte, gore!
Jer je Gospodin utješio svoj narod,
smilovao se siromasima u njemu.
14 A ipak se tužio Sion: »Ostavio me Gospodin!
Zaboravio me Svemogući.«
15 Zaboravi li žena svoje djetešce?
Ne smiluje li se plodu svoga tijela?
A kad bi ga i zaboravila:
Ja tebe ne zaboravljam!
16 Gle, na svoje sam te ruke zapisao.
Zidovi tvoji stoje mi vazda pred očima.
Ja tebe ne zaboravljam!
Izaija 49:15
MOJA djeca su me izazivala da im dokažem da sam godinama učila svirati glasovir. Sjela sam i započela ljestvicu u C-duru. Svirajući vrlo malo posljednja dva desetljeća, bila sam iznenađen da sam išta upamtila! Ohrabrena, napamet sam odsvirala sedam različitih ljestvica jednu za drugom. Bila sam šokirana! Godine vježbanja utisnule su note i tehniku toliko duboko u ‘sjećanje’ mojih prstiju da su odmah znali što treba raditi.
Postoje stvari koje nikada nećemo zaboraviti. No Božja ljubav prema svojoj djeci puno je dublje utisnuta od našeg sjećanja koje blijedi – ustvari Bog svoju djecu ne može zaboraviti. To je izraelski narod trebao čuti kada su se u izgnanstvu osjećali ostavljenima (r. 14). Bog im je nedvosmisleno odgovorio preko proroka: »Tebe Ja zaboraviti neću« (r. 15, K. S.). Božje obećanje da će se brinuti za svoj narod bilo je pouzdanije od majčine ljubavi prema svome djetetu. Svoju postojanu ljubav slikovito je opisao ovako: »Gle, u dlanove sam te svoje urezao« (r. 16, K. S.). To znači da Bog uvijek pred sobom ima imena i lica svoje djece.
Ipak, i danas se često osjećamo zanemarenima i zaboravljenima. Zato je utješno sjetiti se da smo »urezani« u Božje dlanove.
– Lisa M. Samra
Uvijek kada smo osamljani ili se osjećamo napuštenima sjetimo se Božjih dlanova i Njegovih obećanja.