Duhovna stvarnost

A tu su zmajevi?

by · Published · Updated

Pročitajte: Druga poslanica Timoteju 1:6-14

6 Zato te opominjem da stalno raspiruješ Božju milost koja je u tebi polaganjem mojih ruku. 7 Doista, Bog nam nije dao duha bojažljivosti, nego jakosti, ljubavi i razboritosti. 8 Ne stidi se dakle svjedočenja za našega Gospodina, ni mene, njegova sužnja, nego podnosi sa mnom za evanđelje po snazi Boga. 9 On nas je spasio i pozvao svetim pozivom, ne po našim djelima, nego po svojoj odluci i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vječnih vremena. 10 Ona se sad objavila pojavom našega Spasitelja Isusa Krista koji uništi smrt, a obasja život i neraspadljivost po evanđelju, 11 za koje sam ja postavljen kao propovjednik, apostol i učitelj pogana. 12 Zato i trpim ovo, ali se ne stidim, jer znam kome sam povjerovao i uvjeren sam da je on u stanju sačuvati moj poklad za onaj dan. 13 Neka ti budu mjerilo zdrave riječi koje si čuo od mene, drži ih u vjeri i ljubavi koja je u Kristu Isusu! 14 Lijepi poklad čuvaj po Duhu Svetom koji prebiva u nama!

Doista, Bog nam nije dao duha bojažljivosti, nego jakosti, ljubavi i razboritosti.

2 Timoteju 1:7

POSTOJI legenda da su crtači na rubovima srednjovjekovnih zemljopisnih karata, ucrtavajući granice svijeta koji su poznavali, napisali: »A tu su zmajevi.« To bi popratili zastrašujućim crtežima zvijeri koje ondje vrebaju.

Ne postoji mnogo dokaza da su srednjovjekovni kartografi stvarno pisali te riječi, ali sklona sam misliti da jesu. Možda zato što mi »a tu su zmajevi« zvuči kao nešto što sam i sama često napisala – turobno upozorenje da, čak i ako nisam točno znala što će se dogoditi ako upadnem u ‘veliko nepoznato’, to vjerojatno neće biti dobro!

Ali postoji jedan gorući problem s mojom omiljenom politikom samozaštite i odbojnosti prema riziku: to je u suprotnosti s odvažnosti na koju sam pozvana kao vjernica (r. 7).

Ja možda ne znam što je stvarno opasno. I kao što je Pavao objasnio, u slomljenome svijetu hrabro slijediti Krista ponekad će biti teško (r. 8). No, kao oni koji smo pozvani iz smrti u život i koji smo primili Duha Svetoga koji teče u i iz nas (r. r. 9,10,14), pitam se zašto ne bi bilo moguće.

Kad nam Bog daje tako neizmjeran dar, bojati se bila bi prava tragedija – mnogo gore od ičega s čime se možemo suočiti budemo li slijedili Krista u nepoznato (r. r. 6-8,12). Bez straha povjerimo Mu svoje srce i budućnost (r. 12).

– Monica Brands

Vjerujemo li oslobođeni smo svega što nas sputava.