Duhovna stvarnost

Umjesto osvete

by · Published · Updated

Pročitajte: Poslanica Rimljanima 12:17-21

17 Nikome ne vraćajte zla za zlo; nastojte oko dobra pred svim ljudima! 18 Ako je moguće, koliko je do vas, živite u miru sa svim ljudima! 19 Ne osvećujte se osobno, ljubljeni, nego ustupite mjesto gnjevu Božjemu, jer je pisano: »Moja je osveta, ja ću je vratiti«, govori Gospodin. 20 Ako je »dakle gladan tvoj neprijatelj, nahrani ga; ako je žedan, napoji ga; jer čineći to, ognjeno ćeš ugljevlje zgrnuti na njegovu glavu.« 21 Ne daj da te zlo nadvlada, nego nadvladaj zlo dobrim!

Ako je dakle gladan tvoj neprijatelj, nahrani ga.

Rimljanima 12:20

NAKON što su pripadnici plemena Hjuron 1956. godine ubili Jima Elliota i još četvoricu misionara, nitko nije očekivao ono što je uslijedilo. Jimova supruga Elisabeth, njihova kći i sestra jednog misionara odlučile su doći i živjeti s istim onim ljudima koji su ubili njihove najmilije. Provele su nekoliko godina živeći u njihovu plemenu, učili njihov jezik i prevodili Bibliju za njih. Iskazali su im oprost i ljubaznost, a to je bilo tako snažno svjedočanstvo Božje ljubavi prema njima da su mnogi primili Isusa kao svog Spasitelja.

Ono što su učinile Elisabeth i njezina prijateljica nevjerojatan je primjer da na zlo trebamo odgovoriti dobrom, a ne zlom (r. 17). Apostol Pavao ohrabrivao je crkvu u Rimu da svojim djelima pokaže promjenu koju je Bog učinio u njihovom životu. Što je Pavao time mislio? Morali su pobijediti prirodnu želju za osvetom; štoviše, morali su pokazati ljubav prema neprijateljima zadovoljavajući njihove potrebe, primjerice dajući im hranu i vodu.

Zašto to činiti? Pavao citira izreku iz Starog zavjeta: »Gladuje li tvoj neprijatelj, nahrani ga kruhom; žeđa li, napoji ga vodom« (Mudre izreke 25:21). Apostol pokazuje da dobrotom koju im iskazuju, vjernici mogu pridobiti svoje neprijatelje i potaknuti ih na pokajanje (r. 22).

– Estera Pirosca Escobar

Abba, Oče, teško je, čak i nemoguće, voljeti druge u svojoj snazi. Trebamo pomoć Duha Svetoga.