Pročitajte: Druga poslanica Korinćanima 4:7-12

Međutim, to blago imamo u zemljanim posudama da ova silna moć bude od Boga, a ne od nas.

2 Korinćanima 4:7

TIJEKOM godina skupio sam mnogo starih zemljanih posuda. Najdraža mi je ona iskopana na arheološkom nalazištu iz vremena Abrahama. To je barem nešto u našem domu starije od mene! Nema se što vidjeti: prljava je, ispucala, okrhnuta i trebalo bi ju dobro oprati. Imam ju da me podsjeća da sam samo čovjek načinjen od blata. Iako krhak i slab, u sebi nosim dragocjeno blago – Isusa. »Ali ovo blago (Isusa) nosimo u zemljanim posudama« (r. 7, K. S.).

Pavao nastavlja: »U svemu smo pritisnuti nevoljama, ali nismo skršeni; zbunjeni smo, ali ne očajavamo; progone nas, ali mi nismo zapostavljeni; obaraju nas, ali mi ne padamo« (r. r. 8,9). Pritisnuti, skršeni, progonjeni, udareni. To je ono što posuda mora podnijeti. Ne biti skršena, ne očajavati, ne biti napuštena ni uništena. To su učinci Isusove snage u nama.

»Uvijek nosimo Isusovo umiranje u svom tijelu« (r. 10). To znači da je Isus svakog dana bio spreman umirati sebi. A to možemo i mi – biti spremi umrijeti vlastitu trudu, vjerujući isključivo u dostatnost Onoga koji živi u nama.

I to zato »da se očituje i Isusov život na našemu tijelu« (r. 10). A rezultat je ovo: Isusova je ljepota postala vidljivom u staroj zemljanoj posudi. U svakome od nas.

– David H. Roper

Bože, slabi smo i krhki. Hvala Ti što živiš u nama.