Duhovna stvarnost

Nezasluženo nasljedstvo

by · Published · Updated

Pročitajte: Poslanica Efežanima 1:3-14

3 Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, koji nas je blagoslovio svakim duhovnim blagoslovom na nebesima, u Kristu. 4 U njemu nas je izabrao prije postanka svijeta, da budemo sveti i neokaljani pred njim. 5 U ljubavi nas je unaprijed odredio po Isusu Kristu za svoje sinovstvo, po slobodnoj odluci svoje volje. 6 Učinio je to da slavimo njegovu slavnu milost kojom nas je obdario u Ljubljenome. 7 U njemu imamo otkupljenje njegovom krvlju, oproštenje grijeha po bogatstvu njegove milosti. 8 Nju je obilno udijelio nama u svakoj mudrosti i razboritosti, 9 očitovavši nam otajstvo svoje volje po svojoj slobodnoj odluci, koju je unaprijed odredio u njemu; 10 da je izvrši u punini vremenâ: da sve sjedini u Kristu kao glavi, što je na nebesima i na zemlji.
11 U njemu i mi postadosmo baštinici unaprijed određeni po odredbi onoga koji sve čini po odluci svoje volje 12 da bismo bili na hvalu njegove slave, mi koji smo se prije uzdali u Krista. 13 U njemu ste i vi, čuvši riječ istine, evanđelje svojega spasenja, i povjerovavši, opečaćeni Svetim i obećanim Duhom. 14 On je zalog naše baštine za stečeno otkupljenje, na hvalu njegove slave.

U ljubavi nas je unaprijed odredio po Isusu Kristu za svoje sinovstvo, po slobodnoj odluci svoje volje.

Efežanima 1:5

»HVALA na ručku, tata«, rekla sam dok sam odlagala ubrus na stol u restoranu. Bila sam kod kuće na praznicima i, nakon odlaska na fakultet, bilo mi je čudno da roditelji nešto plaćaju za mene. »Nema na čemu, Julie«, odgovorio je moj otac, »ne moraš mi stalno zahvaljivati ​​na svemu. Znam da si se osamostalila, ali i dalje si moja kći i dio obitelji.« Nasmiješila sam se i rekla: »Hvala, tata.«

U svojoj obitelji nisam učinila ništa kako bih zaslužila ljubav svojih roditelja ili ono što rade za mene. Ali riječi moga oca podsjetile su me da jednako tako nisam učinila ništa kako bih zaslužila biti dio Božje obitelji.

U Poslanici Efežanima Pavao piše svojim čitateljima da ih je Bog odabrao »da budu sveti i neokaljani pred Njim« (r. 4), da na njima »nema ljage ni nabora« (5:25-27). Ali to je moguće jedino kroz Isusa, u kojemu »imamo otkupljenje Njegovom krvlju, oproštenje grijeha po bogatstvu Njegove milosti« (1:7). Ne moramo zaslužiti Božju milost, oprost ili ulazak u Njegovu obitelj. Dovoljno je da prihvatimo Njegov besplatni dar.

Kada svoj život predamo Isusu, postajemo djeca Božja, primamo vječni život i nasljedstvo koje nas čeka na nebu.

– Julie Schwab

Nije li to dovoljan razlog da Veličamo Boga?