Ne malakšemo
23. studenoga
Zato ne malakšemo, jer imamo ovu službu zbog milosrđa koje nam je iskazano.
2 Korinćanima 4:1
2 Korinćanima 4:1
Vječne oči
Pročitajte: Druga poslanica Korinćanima 4:7-18
7 Međutim, to blago imamo u zemljanim posudama da ova silna moć bude od Boga, a ne od nas. 8 U svemu smo pritisnuti nevoljama, ali nismo skršeni; zbunjeni smo, ali ne očajavamo; 9 progone nas, ali mi nismo zapostavljeni; obaraju nas, ali mi ne padamo. 10 Uvijek nosimo Isusovo umiranje na svom tijelu da se očituje i Isusov život na našemu tijelu. 11 Doista, mi se uvijek predajemo na smrt da se i život Isusov očituje na našem smrtnome tijelu. 12 Dakle, smrt djeluje u nama, a život u vama. 13 Pismo kaže: »Vjerovao sam, zato sam govorio.« Zato i mi, imajući isti duh vjere, vjerujemo pa govorimo. 14 Znamo da će onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas s Isusom uskrisiti i postaviti s vama. 15 Doista, sve je zbog vas da milost, umnožena zahvalom mnogih, služi na što veću Božju slavu.
16 Zato ne malakšemo, nego ako se naš izvanjski čovjek i raspada, ipak se naš unutrašnji obnavlja iz dan u dan. 17 Jer naša sadašnja laka nevolja donosi nam obilnu vječnu slavu koja sve nadvisuje. 18 Mi ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi, jer je ovo što se vidi prolazno, a ono što se ne vidi vječno.
16 Zato ne malakšemo, nego ako se naš izvanjski čovjek i raspada, ipak se naš unutrašnji obnavlja iz dan u dan. 17 Jer naša sadašnja laka nevolja donosi nam obilnu vječnu slavu koja sve nadvisuje. 18 Mi ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi, jer je ovo što se vidi prolazno, a ono što se ne vidi vječno.
Mi ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi.
2 Korinćanima 4:18
VJEČNE su oči ono za što se moli moja prijateljica Madeline da imaju njezina djeca i unuci. Kao obitelj prošli su teško razdoblje koje je završilo smrću njezine kćeri. Dok tuguju, Madeline želi da budu sve manje i manje kratkovidni – obuzeti bolima ovoga svijeta. I da budu sve dalekovidniji – ispunjeni nadom u našeg Boga koji nas voli.
Apostol Pavao i njegovi suradnici doživjeli su veliku patnju od ruku svojih progonitelja, pa čak i kršćana koji su ih pokušali omalovažiti. Ipak, imali su oči uprte u vječnost. Pavao je neustrašivo Izjavio: »Mi ne gledamo na ono što se vidi, nego na ono što se ne vidi, jer je ovo što se vidi prolazno, a ono što se ne vidi vječno« (r. 18).
Iako su služili Bogu, bili su pritisnuti nevoljama, zbunjeni, progonjeni, zlostavljani i obarani (r. r. 8,9). Nije li ih Bog trebao izbaviti od tih nevolja? No umjesto da bude razočaran, Pavao je nastavio svoju nadu polagati u »vječnu slavu« koja trenutačne nevolje čini nebitnima (r. 17). Znao je da Božja snaga djeluje u njemu i bio je potpuno siguran »da će Onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa, i nas s Isusom uskrsnuti« (r. 14).
Kada nam se svijet čini nesigurnim, uprimo pogled u Boga – vječnu Stijenu koja nikada neće biti uništena.
– Estera Pirosca Escobar
Bože, pokaži nam sigurnost koju imamo u Tebi.