Ne malakšemo
23. studenoga
Zato ne malakšemo, jer imamo ovu službu zbog milosrđa koje nam je iskazano.
2 Korinćanima 4:1
2 Korinćanima 4:1
Treperava svjetla u daljini
Pročitajte: Poslanica Efežanima 2:1-5,11-13
1 Vi ste bili mrtvi zbog svojih prijestupa i grijeha 2 u kojima ste nekoć živjeli na način ovoga svijeta, po knezu koji vlada u zraku, po duhu koji sada djeluje u nepokornim sinovima. 3 U takvim prijestupima i grijesima i mi smo svi nekad živjeli po željama svojega tijela, čineći prohtjeve tijela i slijedeći tjelesne porive, i bili smo po naravi djeca srdžbe, kao i ostali. 4 Ali Bog koji je bogat u milosrđu, zbog velike svoje ljubavi kojom nas je zavolio, 5 oživje s Kristom nas koji smo bili mrtvi zbog grijeha – milošću ste spašeni.
11 Zato se spominjite: vi koji ste nekad po tijelu bili pogani, a oni na kojima je rukom obavljeno tjelesno obrezanje nazivali vas neobrezanima, 12 bili ste u ono vrijeme udaljeni od Krista, isključeni od Izraelove zajednice i bez udjela u savezima obećanja; niste imali nade i bili ste bez Boga na svijetu. 13 A sada u Kristu Isusu, vi koji ste nekad bili daleko, postadoste blizi Kristovom krvlju.
11 Zato se spominjite: vi koji ste nekad po tijelu bili pogani, a oni na kojima je rukom obavljeno tjelesno obrezanje nazivali vas neobrezanima, 12 bili ste u ono vrijeme udaljeni od Krista, isključeni od Izraelove zajednice i bez udjela u savezima obećanja; niste imali nade i bili ste bez Boga na svijetu. 13 A sada u Kristu Isusu, vi koji ste nekad bili daleko, postadoste blizi Kristovom krvlju.
Bili ste u ono vrijeme udaljeni od Krista… niste imali nade i bili ste bez Boga na svijetu.
Efežanima 2:12
»Ležim na krevetu pijan i očajan«, napisao je Malcolm Muggeridge, novinar i pripadnik britanske obavještajne službe, nakon posebno turobne večeri tijekom Drugoga svjetskog rata. Bio sam »sam u svemiru, u vječnosti, bez tračka svjetla«. U takvu je stanju učinio jedino što je imalo smisla, pokušao se utopiti. Odvezao se do obližnje obale Madagaskara i počeo plivati prema pučini dok nije bio potpuno iscrpljen. Pogledao je natrag i opazio svjetla u daljini. Bez njemu jasnog razloga zaplivao je prema svjetlima. Unatoč umoru, sjeća se »neizmjerne radosti«.
Muggeridge nije točno znao kako, ali znao je da ga je Bog dotakao u tom mračnom trenutku, dajući mu nadu koja je mogla biti jedino nadnaravna. Apostol Pavao je često pisao o takvoj nadi. U Poslanici Efežanima napisao je da je, prije nego što je upoznao Krista, svatko od nas mrtav »zbog svojih prijestupa i grijeha… bez Boga u svijetu« (2:1,12). »Ali Bog koji je bogat u milosrđu… oživje s Kristom nas koji smo bili mrtvi« (r. r. 4,5).
Ovaj nas svijet pokušava odvući u dubine, ali nema razloga za očaj. Kao što je Muggeridge rekao o svom plivanju u moru: »Postalo mi je jasno da ne postoji mrak, samo mogućnost da izgubim iz vida svjetlo koje svijetli vječno.«
– Tim Gustafson
Oče, ispuni nas nadom, svojom svjetlošću i radošću.