Duhovna stvarnost

Dovoljno veliki

by · Published · Updated

Pročitajte: Evanđelje po Luki 18:16-18

16 A Isus dozva k sebi djecu i reče: »Pustite djecu, neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovih Božje kraljevstvo. 17 Zaista kažem vam: Tko ne primi Božjega kraljevstva kao dijete, ne će u njega ući.«
18 Neki ga predstojnik zapita: »Učitelju dobri, što moram činiti da postignem vječni život?«

Pustite djecu, neka dolaze k Meni, i ne branite im; jer je takovih Božje kraljevstvo.

Luka 18:16

MOJ je unuk dotrčao do crte koja označava visinu potrebnu da biste smjeli na veliki tobogan u lunaparku i prislonio leđa. Skakao je od sreće kada je njegova glava prešla crtu.

Toliko stvari u životu ovise o tome jeste li dovoljno ‘veliki’, zar ne? Za prelazak iz autosjedalice na sjedište sa sigurnosnim pojasom i sa stražnjeg sjedišta na prednje. Za polaganje vozačkog ispita. Za glasovanja. Vjenčanje. Kao i moj unuk, i mi možemo provesti život žudeći da odrastemo.

U novozavjetno doba djecu su voljeli, ali ne i cijenili sve dok nisu bila dovoljno ‘odrasla’ da pridonose obitelji i uđu u sinagogu s povlasticama odraslih. Isus je srušio mjerila svoga doba jer je raširenih ruku dočekivao siromašne, bolesne, pa čak i djecu. Tri evanđelja (Matej, Marko i Luka) govore o roditeljima koji su djecu donosili Isusu »da stavi ruke na njih i da se pomoli« (Matej 19:13).

Učenici su ih zbog toga ukorili smatrajući to nepotrebnom gnjavažom. Isus se razljutio (Marko 10:14) i zagrlio mališane. Podigao im je vrijednost u svojem kraljevstvu i svima rekao da ako žele ući u Njegovo kraljevstvo, moraju biti poput djece – prihvatiti svoju ranjivost i potrebu za Njim kako bi Ga mogli upoznati (Luka 18:17).

– Elisa Morgan

Upravo ta naša djetinja potreba čini nas dovoljno velikima da primimo Božju ljubav.