Duhovna stvarnost

Zabranjen ribolov

by · Published · Updated

Pročitajte: Psalam 130

1 Iz dubine vapim k tebi, Gospode!
2 Gospode, čuj moj glas!
Neka pazi uho tvoje
na glas vapaja moga!
3 Ako se grijeha budeš spominjao, Gospode,
Gospode, tko će opstati?
4 Al’ u tebe je praštanje,
da bi te se bojali.

5 Ja se uzdam u Gospoda.
Duša se moja u njegovu uzda riječ.
6 Moja duša više iščekuje Gospoda
nego noćna straža zoru;
kao stražari zoru,
7 nek se uzda Izrael u Gospoda,
jer je u Gospoda milosrđe
i obilno je u njega otkupljenje.
8 I on će otkupiti Izraela
od svih grijeha njegovih.

… i baciti u morsku dubinu sve naše grijehe.

Mihej 7:19

NAKON što je preživjela holokaust, Corrie ten Boom znala je važnost praštanja. U knjizi Tramp for the Lord– (Skitnica za Gospodina) piše da joj je najdraža slika oproštenja bacanje grijeha u »morsku dubinu«. »Kad priznamo svoje grijehe, Bog ih baca u najdublji ocean, zauvijek nestaju… Vjerujem i da Bog na tome mjestu postavlja znak ‘zabrane ribolova’«.

Tim riječima ona ističe važnu istinu koju vjernici u Isusa ponekad ne razumiju – kad nam Bog oprosti grijeh, oprošteno nam je u potpunosti! Ne moramo stalno izvlačiti svoja sramotna djela, valjati se u osjećaju krivice. Umjesto toga možemo prihvatiti Njegovu milost i oproštenje i slijediti Ga u slobodi.

Ideju o zabranjenom ribolovu vidimo u 130. psalmu. Psalmist izjavljuje da iako je Bog pravedan, On oprašta grijeh onima koji se pokaju: »Al’ u Tebe je praštanje« (r. 4). I dok psalmist čeka na Boga, uzdajući se u Njega (r. 5), u vjeri izjavljuje da će Gospod »otkupiti Izraela od svih grijeha njegovih« (r. 8). Oni koji vjeruju primit će »otkupljenje« (r. 7).

Kada nas obuzme osjećaj stida i bezvrijednosti, ne možemo služiti Bogu svim svojih srcem. Prošlost nas sputava. Ako se osjećate nedostojnima zbog loših stvari koje ste učinili, zamolite Boga da vam pomogne da u potpunosti vjerujete u Njegov dar oproštenja i novi život.

– Amy Boucher Pye

Naši su grijesi na dnu mora, a ribolov je zabranjen.