Pročitajte: Knjiga Izlaska 13:17-18

I kad faraon pusti narod da ode, ne odvede ih Bog putem prema filistejskoj zemlji, makar bi to bio najbliži put.

Izlazak 13:17

DOK su njegovi vršnjaci napredovali jedan po jedan, Benjamin nije mogao ne osjećati zavist. »Kako to da još nisi menadžer? Zaslužio si to«, govorili su mu prijatelji. Ali Ben je odlučio to prepustiti Bogu. »Ako je ovo Božji plan za mene, radit ću svoj posao dobro«, odgovarao bi im.

Nekoliko godina poslije Ben je konačno unaprijeđen. Stečeno iskustvo omogućilo mu je da samopouzdano radi svoj posao i stekne poštovanje podređenih. U međuvremenu, neki od njegovih vršnjaka još su se uvijek teško nosili s novim poslom. Unaprijeđeni su prije nego što su bili spremni. Ben je shvatio da ga je Bog odveo ‘obilaznim putem’, kako bi bio spremniji za odgovorniji posao.

Kad je Bog vodio Izraelce iz Egipta (r. 17,18), odabrao je duži put jer je ‘prečac’ do Kanaana bio prepun opasnosti. Dulje putovanje, smatraju neki, dalo im je vremena da ojačaju tjelesno, duševno i duhovno za ono što ih je čekalo.

Najkraći put nije uvijek najbolji. Ponekad nam Bog dopušta da idemo dužim putem u životu, bilo da je riječ o karijeri bilo o nečemu drugom, kako bismo bili pripremljeniji za ono što je pred nama.

– Leslie Koh

Kad se čini da se stvari ne događaju dovoljno brzo, možemo vjerovati Bogu – onome koji nas vodi.