Ne malakšemo
23. studenoga
Zato ne malakšemo, jer imamo ovu službu zbog milosrđa koje nam je iskazano.
2 Korinćanima 4:1
2 Korinćanima 4:1
Dah i prolaznost
Pročitajte: Psalam 139:7-16
7 Kamo da odem od duha tvojega?
Kamo da od tvog lica pobjegnem?
8 Ako na nebo uziđem, ti si tamo;
ako se spustim u Podzemlje, gle, i ondje si.
Kamo da od tvog lica pobjegnem?
8 Ako na nebo uziđem, ti si tamo;
ako se spustim u Podzemlje, gle, i ondje si.
9 Ako uzmem krila zore
i nastanim se moru na kraj,
10 i ondje bi me ruka tvoja pratila,
i tvoja desnica bi me prihvatila.
11 I ako kažem: »Jest, nek me tmina zastre,
nek svjetlo oko mene noć postane«,
12 ali ni tmina tebi nije tamna,
noć je svijetla kao dan,
tmina je za tebe kao svjetlo.
13 Jer ti si stvorio moje bubrege,
satkao me u krilu moje majke.
14 Zahvaljujem ti što sam predivno i čudesno stvoren;
veoma su čudesna tvoja djela;
sasvim poznaješ dušu moju.
15 Kosti moje ne bijahu ti skrivene
kad nastajah u tajnosti,
otkan u dubinama zemlje.
16 Oči me tvoje vidješe kao zametak;
u knjizi su tvojoj zapisani svi moji dani,
što su bili unaprijed određeni,
kad još ne bijaše ni jednoga.
… u knjizi su tvojoj zapisani svi moji dani, što su bili unaprijed određeni, kad još ne bijaše ni jednoga.
Psalam 139:16
MAMA, moje sestre i ja bile smo uz tatin krevet dok su mu udisaji postajali sve plići i sve rjeđi – a onda su prestali. Tatu je svega nekoliko dana dijelilo od 89. rođendana kada je u snu nečujno prešao u vječnost gdje ga je čekao Bog. Njegov odlazak ostavio je u nama prazninu, sjećanja i uspomene na njega. Ipak, imamo nadu da ćemo jednoga dana biti ponovno zajedno.
Imamo tu nadu jer vjerujemo da je s Bogom, koji ga poznaje i voli. Kada se moj tata rodio, Bog je bio tamo i udahnuo »dah« u njegova pluća (Izaija 42:5). No i prije njegova prvog daha i pri svakom dahu u međuvremenu, Bog je bio osobno uključen u svaki detalj tatina života, baš kao što je i u vašem i u mojem. Bog je bio taj koji ga je čudesno zamislio i utkao »u dubinama zemlje« (Psalam 139:14,15). I kad je tata udahnuo svoj posljednji dah, Božji Duh je bio tamo, držeći ga u ljubavi i noseći ga da bude s njim (r. 7-10).
To vrijedi i za svu Božju djecu. On zna svaki trenutak našega kratkog života na zemlji (r. 1-4). Dragocjeni smo mu. Sa svakim preostalim danom i iščekujući život poslije, i mi recimo: »Sve što diše nek hvali Gospoda!« (Psalam 150:6)
– Alyson Kieda
Oče nebeski, hvala što si nas sazdao i udahnuo nam dah – i što si nam dao nadu u trenucima tuge i gubitaka.