Pročitajte: Druga poslanica Korinćanima 2:14-17

Jer smo mi Kristov ugodan miris Bogu i među onima koji su na putu spasenja i među onima koji su na putu propasti.

2 Korinćanima 2:15

POZNAVAO sam poljoprivrednika koji je živio u blizini naše kuće. Njegova su dva unuka bila moji najbolji prijatelji. Ušli bismo s njim u grad i pratili ga dok je kupovao i čavrljao s ljudima koje je poznavao. Sve ih je znao po imenu i znao je njihove priče. Zaustavio bi se tu i tamo i pitao za bolesno dijete ili problem u braku i uputio riječi ohrabrenja. Rekao bi nešto iz Svetog pisma i pomolio se. Nikad neću zaboraviti tog čovjeka. Uistinu je bio poseban. Nije nikome nametao svoju vjeru, ali činilo se da ju je uvijek ostavljao za sobom.

Taj je poljoprivrednik imao ono što bi Pavao nazvao ugodnim Kristovim mirisom. Bog ga je upotrijebio da po njemu »širi miris znanja o sebi« (r. 14). Sad je s Bogom, ali još se osjeća njegov miris.

»Ne postoje obični ljudi. Nikad niste razgovarali s običnim smrtnikom«, napisao je C. S. Lewis. Drugim riječima, svaki ljudski susret ima vječne posljedice. Svakodnevno možemo činiti razliku u životima ljudi oko sebe nenametljivo svjedočeći svoju vjeru ili blagim riječima upućenim umornoj duši. Nikad ne podcjenjujte učinak koji može na druge imati život po uzoru na Krista.

– David H. Roper

Ispuni nas, Duše Sveti, ljubavlju, nježnošću i dobrotom prema drugima.