Duhovna stvarnost

Radost u ispraznome

by · Published · Updated

Pročitajte: Propovjednik 2:1-11

1 I tada rekoh u svom srcu: Daj da pokušam s veseljem! Nauživaj se! Ali eto: i to je bila taština. 2 O smijehu rekoh: Ludo ponašanje! O radosti: Čemu vrijedi? 3 Tada pomislih u svom srcu da svojemu tijelu uskratim vino, da svoje srce obratim k mudrosti i da se klonim ludosti, dok ne saznam što je korisno čovječjoj djeci, i što su dužni činiti pod suncem dok su živi. 4 Učinih velika djela: sagradih sebi kuće i zasadih vinograde, 5 načinih sebi vrtove i perivoje, i posadih u njima svakojaka rodna drveća. 6 Načinih sebi vodena jezera, da natapam iz njih mlade stabljike. 7 Nabavih sebi sluge i sluškinje. Također sam imao kućnu čeljad i posjedovao goveda i ovaca više nego svi koji su živjeli preda mnom u Jeruzalemu. 8 Nakupih sebi i srebra i zlata, i blaga od kraljeva i zemalja. Držao sam kod sebe pjevače i pjevačice, i miline čovječje djece: mnoge žene. 9 Tako postadoh velik, veći negoli svi koji su živjeli preda mnom u Jeruzalemu. A mudrost je ostala sa mnom.
10 Što su poželjele moje oči, nisam im uskratio. Nikakve radosti ne uskratih svojemu srcu. Jest, srce je moje imalo radost sa svime oko čega sam se trudio. I to mi je bila plaća za sav moj trud. 11 Istraživao sam sva svoja djela, što ih učiniše moje ruke, i trud također, što sam ga uložio u to da ih izvršim. I eto: sve je bila taština i trka za vjetrom. I od toga nema koristi pod suncem.

A onda razmotrih sva svoje djela, sve napore što ih uložih da do njih dođem – i gle sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja.

Propovjednik 2:11, K. S.

JAMES Ward, pokretač bloga Volim dosadne stvari pokrenuo je 2010. godine održavanje jednodnevne konferenciju pod nazivom Dosadna konferencija. To je slavljenje svakodnevnog, uobičajenog i predviđenog. Tijekom godina govornici su se bavili naizgled besmislenim temama poput kihanja, zvukova koje proizvode različiti automati i iglični pisači iz 1999. godine. On zna da govornici i dosadne teme mogu učiniti zanimljivima, smislenima, čak i veselima.

Prije nekoliko tisuća godina Salomon, najmudriji od kraljeva, krenuo je u potragu za radošću u besmislenom i svakodnevnom. Radio je, sagradio si kuće, kupovao stada, bogatio se, imao vlastite pjevače (r. 4-9). Neke od tih potraga bile su časne, neke nisu. Na kraju nije pronašao ništa osim ispraznosti (r. 11). Njegov način razmišljanja temeljio se na ljudskom iskustva. Nije uključivao Boga. A onda je shvatio da će radost u svjetovnom pronaći tek kad ga uključi (12:1-7)

Kad se nađemo u vrtlogu jednoličnog, pokrenimo vlastitu mini-konferenciju, sjetimo se »svoga Stvoritelja« (r. 1) – Boga koji svakidašnjemu daje smisao. Učinimo li to, pronaći ćemo čudesno u običajenom, zahvalnost u svakodnevnom i radost u naizgled besmislenim stvarima u životu.

– Marvin Williams

Bože, daj smisao, radost i čudesnost našem životu.